Dugi je put......

Svakoga "sutra" dobijemo novih 24 sati dragocjenih resursa kojim ćemo raspolagati. Ja se veselim, ne samo zato što kažu da je vrijeme novac nego zato što se naši životi isprepliću kroz vrijeme. Uvijek nešto radim, nešto stvaram, a i ljubim se, to je konstantno, malo da okrenem na šalu da ne zvući preozbiljno, ipak je život i igra---- ili ukratko živim.

Nije dobro imati vrijeme za protivnika, bolje ponekad za korektora, a najbolje je kad nam je vrijeme saveznik i na taj način bolje upoznajemo sebe, zapravo funkcioniranje svog organizma. Iskustva koja dobivam kroz život čine me sretnijim. Lijepi doživljaji poput druženja, slavlja, društvenih igara..... kazališta, koncerti, izleti, putovanja, a i (da se malo ipak dotaknem Iskrice jer ne mogu bez nje) romantičnog susreta......sve to mene više čini sretnijom nego novac. Naravno da on omugućuje djelimično neke od tih faktora ali nije prevladajuči faktor.

Evo vam razlog da mirno legnete u krevet i pokrijete se dekicom , pazite na noge i vrat, jer sutra imate novih 24 sati......i prekosutra popravni ako sutra ne bude sve kako ste zamislili.

Miran san i lijepe snove:-))

Znaš li, živote, da po 3.članu Evropske konvencije(a i po Hrvatskim zakonima) svaki čovjek ima neotuđivo zakonsko i moralno pravo na dostojan i slobodan život?

Mi te svaki samo živimo, kako znamo, a ti si nepravedan prema nama jer si za neke teret, a za neke praznik, zar ne bi bilo poštenije da su svi podjednako opterečeni i nagrađeni za svoj trud i odgovoran odnos prema tebi?

Ima ljudi koji nisu dovoljno jaki da ponesu pretežak teret koji dobiju, pa klonu, a što sa tim ljudima?
Zašto ti ne usadiš znanje ljudima da žive svaki dan tako da im to bude dan lijep kao rođendan?

I da znaš, živote, nije bitno koliki si, nego kakav si, i ne bojim te se, jer te razumijem, ali moraš razumjeti da previše briga ljude uništi, a bezbrižnost ih opusti, pa te ne poštuju i ne cijene ni takvoga dobroga kakav si takvima poklonjen, a u tome nisi prema svima pravedan..

Ima ljudi koji nisu dovoljno jaki nositi te, neki klonu ispod tvojih tereta , a što sa tim ljudima?
Ne znaju svi naučiti trpjeti ili nisu naučili smijati se tebi i kada im pokazuješ svoje ružno lice.
Ej živote, svi ljudi ne primječuju da si zapravo čudesan, ali neki dobiju previše, a neki premalo.
Prekratko traješ da bi bio rasipan, ti si kao ljubav, prekrasna pustolovina.

Ne mogu te živjete bez vjere u tebe, a volim te trošiti spontano, radoznalo i nikada i nipošto ti ne bih svojevoljno okrenula leđa.
Znam, sastojiš se od onoga što velikim dijelom sami napravimo od tebe, zar ne?

I znam da postoje ljudi koji ljubav samo primaju, ali je ne daju, gdje si tada da ih podučiš? Ljudi su oprezni i boje se riskirati i zaljubiti, boje se voljeti, ali vole kada ih se voli, pa su nesretni, a ti samo nijemo promatraš njihovu patnju...kažeš da to moraju sami naučiti, od tebe im je dovoljno već to što te imaju, ej, živote...

Neki ljudi umiru, neki se rađaju, neke zvijezde gasnu, neke se stvaraju, to možemo gledati kao na prostu stvar ako tako odlučimo da bude, tako si kratak, a tako mnogo truda treba da naučimo živjeti jednostavno, ali hrabro. Prepun si problema, a mi te ipak slavimo, ti kratka dekice – ako te vučem gore, zima mi je u petama , ako te vučem dole zima mi u ramena, a ja se snašla pa sklupčam koljena i pokrijem se i smijem ti se.

Mogli bi mi još puno toga popričati, ali kratak si ti, pa ću biti kratka i ja.
Životiću, ima nas 6.946.016.572 i kad bi svi odjednom zasadilii samo jedan cvijet na svoj životni put, svima bi bio život puniji radosti, evo ja ću prva, a na Iskrici nas ima još, pa pobrojano nas je 241 275........

E pa sad, uhvati me za ruku, a ja ču i dalje tebe voditi, moj živote

....nekada u prošlosti.
Imala sam nekog ko me nosio na dlani ko kapljicu vode usred pustinje.
Imala sam pravu pravcatu kućicu u cvijeću, sa ribnjakom, patkama , dva psića i prekrasnu cicamicu.
Imala sam voćke ( nektarine, kruške, šljive, jabuke , kruške) i ne mogu opisat užitak kad sam stala bosa na meku travicu i brala voćke , stavljala u ustašca. Mjesec je sa suncem u zalasku pomalo koketirao, patke su me kljucale za prstiće, maca mi se umiljavala uz nogu, psi su cmoljili i htjeli na zabranjenu im stranu livade, penjajuče hortenzije po ljetnoj kućici, grožde na dosegu rukice.

Na dvorištu moje kućice u cvijeću čekao me merđo i vozio na jug i sjever , eee da...imala sam sve.

U našoj kućici smjeha i ljubavi nije nikada falilo. Svatko je znao što ko voli i želje su se čitale između riječi uz razgovor za koji nikada nije bilo kasno.
Oh, neki trenuci su nezaboravni, kao kad me sin u ponoć probudi sa baterijom u ruci....mami ajmo po nektarine u vočnjak .....i tak mi odemo , sjednemo kraj stabala, rukom smo trgali nektarine i smijali se probudovši i susjede .....eto i njih..posjednemo oko stabala i šalama nikada kraja do 4 ujutro......da, imala sam sve.....puno je razmišljati o tome što sve sam imala, a kamo li pisati.

Svi snovi bili su odsanjani ( longi, sjetila sam se tebe, znaš zašto?), sve(?) želje ispunjene.

Dok, jednog dana nisam ostala bez svega, ma lažem , ostao mi sin i život. Zagrlim život čvrsto,objeručke i nedam ga, borim se za njega i shvatim da imam još snova za sanjati i još želja za ispuniti sebi i svom sinu. Da ne gubim vrijeme i energije, plačući uzdignem polako glavu, podignem kosu i očima zaokružim pogledom svoju prošlost, gorčina i tuga brzo su sahranjeni u rupicu trokuta mog srca. Smirim ja njih i dignem se na noge jer sin me zvao, a i ja volim živjeti.
Vidjela sam se na nekom brdašcu uz more,sa puteljcima ukrašenim ružmarinom, šmrikovinu, promatrajući sina kako raste i postaje dobar čovjek u tom brzom tempu životnih promjena, želja imati ribnjak i potočić sa patkama i ribicama je ostala, željela sam još više živjeti u zajedništvu sa prirodom. Vidjela sam lavandu i osjetila njezin miris uz terasu gdje ću ispijati kavu sa nekim tko će me jednostavno samo voljeti .

I tako ja sada budna sanjam:-)

Poanta moje priče:
Ne težim imati sve , jer imam sve što mi treba.
Ne mogu živjeti bez snova jer želim još sanjati i još bi nešto voljela poželiti jer kad imaš sve život se lako može srušiti kao kula iz pjeska.

Ne znam ja zapravo pisati priče , život ih piše bolje uz našu mali pomoć.

Sanjam svaka tri dana pokojnog muža da dolazi k meni, pričamo, ali mi ne želi i neće reći gdje živi, a ja ga nakon susreta odlazim tražit.....( ne da mi mira, ggrrrrrrr uh kad ga nađem .....)

U realnosti, naš sin vjeruje da je još živ, jer ga se nije dalo sa sigurnošću prepoznati kod identifikacije.

Čitala sam sanjaricu da su snovi duševna aktivnost za vrijeme spavanja.
Snovi nam govore u nekim iracionalnim slikama.
S.Freud piše, da su snovi naše potisnute želje u prerušenom obliku.
Da , htjela bi malo „popričati“ s njim , barem se jednom posvađati onako glasno i jasno, kako u 26g braka nisam uspjela, uh to mi je jako velika želja.
Snovi su putovanja u neki paralelni svijet, poruke neke, proces završavanja neke životne priče.
Kontrolirati snove mi nije teško , i lako se mogu probudit - ALI kad je u pitanju taj san, ne ide...
Ne znam koja je razlika između racionalnog tumačenja snova ili praznovjerja i koliko u sanjanju sudjeluje podsavjest, ali znam da bi se željela probudit tek nakon što ga pronađem...
Znam i to da je tumačenje snova uvijek zanimljivo za one koji prihvačaju, kao i za one koji odbacuju fenomen poruka u snovima.

Šumsko društvo na čelu sa sovom razveselilo se podatku da je u 10 godina zbog nesretnih slučajeva poginulo 29 lovaca
Svi stanovnici šume, svi medvjedi, lisice, vukovi, divlje svinje, jazavci, zečevi, jelenovi, srne, fazani, tetrijebovi i šljuke, sastanu se jednom mjesečno na jednom proplanku, a mudra sova, jedina pismena među njima, doleti na vrh hrasta, natakne naočale, značajno se nakašlje i uzme im čitati iz novina.
Donosimo dobre vijesti. Čak četiri nesreće u lovu dogodile su se u posljednjih nekoliko tjedana u Republici Hrvatskoj”, počne sova.
“Bravo, momci!” vikne jedan fazan oduševljeno.
„Daj pet!” okrene se medo srni, a divlja svinja prodorno zazviždi.
“Pssst! Pustite je da čita”, utišava okupljene lukava lisica.
“U mjestu Lještani kod Okučana”, nastavi sova kad se graja malo umirila, “mlađi je lovac vrebao zeca u kukuruzima, a kad je nešto šušnulo, dečko je spremno potegao oružje i - pras! Krik i kletva koji su se trenutak kasnije začuli nisu bili nalik glasanju nijedne poznate četveronožne zvijeri.”
“Auuuu!” javi se ovdje vuk razdragano.
“Nekoliko metara dalje na njivi, ustrijeljen u nogu, previjao se njegov prijatelj”, zaključi sova slučaj, a proplankom se prolomi zadovoljni aplauz.
“Je li ga koknuo?” vikne divlja svinja da nadglasa pljesak.
“Nažalost, lovac je samo lakše ranjen.”
“Šteta.”
“Vrlo sličan incident zbio se poslije nekoliko dana i u Bukoviću kraj Benkovca”, krene dalje sova. “Dok su čekali zeca...”
“Opet zeko!” primijeti vuk.
“Ze-ko! Ze-ko!” uzvikne jelen, a tetrijebovi uhvate skandirati: “Mi smo ze-ki-ni, ze-ko je naš! Mi smo ze-ki-ni, ze-ko je naš!...”
Sivi zec ustane i, uočljivo dirnut, kratko se nakloni cijenjenom skupu.
“Sačma tridesetsedmogodišnjaka na nesreću je samo lakše povrijedila četiri godine starijeg lovca”, završi sova, a divlja svinja nezadovoljno opsuje.
“Više sreće drugi put!” dovikne lisica zloslutno.
“Ozbiljnije štete nije bilo ni u šumi kod mjesta Punta Križa na Cresu”, počne sova s trećim incidentom, “gdje je talijanski umirovljenik gađajući šljuke upucao suprugu.”
“To, majstore!” dobaci jelen.
“Stvar je naposljetku završila kao tek nešto žučnija bračna razmirica. ‘Mio carissimo amore’, tepao je on molećivo dok su nju ukrcavali u ambulantna kola lošinjskog doma zdravlja, a gospođa mu je stiskajući zube nježno dobacivala: ‘Stupido!... Idioti!... Figlio di puttana!’”
Trebao ju je ubit!, vikne opet divlja svinja krvožedno.
“Trebao ju je preparirat i objesit na zid dnevne sobe”, predloži šaljivdžija medo.
“To bi bio trofej!” složi se lisica.
“Šljuka bena, latinski: Scolopax rusticola, bila je uzrok lovačkog nesporazuma i prošlog tjedna u drniškom kraju”, pročita sada sova, a šljuka bena se otisne s grane i u krugu ponosno preleti skup da je svi vide.
“Ptica je iznenada prhnula iz grmlja, a tridesettrogodišnji A. M. je ispalio hitac, nakon čega su se s masline udaljene nekoliko desetaka metara pogođene srušile čak dvije osobe.”
“Dvije?!” zaprepasti se zec. “Jednim metkom je dvoje skinuo?!”
“Dok su brali masline, jednu ženu i jednog policajca”, kimne sova, a jelen ode do obližnje bukve i krene udarati rogovima u deblo veselo ponavljajući: “Joj, budale! Joj, budale!”
“Je li bilo mrtvih?”
“Nažalost, i ovaj put je sve ostalo samo na lakšem ranjavaju”, odgovori mu sova sklapajući novine.
“Pu, jebem ti život!” pljune divlja svinja ogorčeno.
“Ovog puta nije bilo smrtnog ishoda. Ipak, braćo i sestre, dragi prijatelji, nemamo razloga biti nezadovoljni”, zaključi sova. “Prema podacima Hrvatskoga lovačkog saveza u posljednjih deset godina, zbog nesretnih slučajeva u lovu, poginulo je ukupno dvadeset devet lovaca. Četrnaest njih, ili četrdeset osam posto, nastrijelio je kolega lovac.”
“To su mi najdraži”, prizna fazan vuku.
“Fatalno je završilo čak pet samoranjavanja...”
“A meni nije loše ni kad budala sam sebe udesi”, okrene se sada vuk fazanu.
“U ostalim nesrećama, imamo eksploziju nagazne mine, dva rasprsnuća neispravnog oružja, pad s traktora, pad s visoke čeke te pad u bunar tijekom radne akcije u lovištu. Napokon, tu je i jedan što se sapleo preko žice srušenog dalekovoda.”
“Auuu!” zajauče zeko užasnuto stiskajući oči.
“Ma, šta ga žališ”, obrecne se lisica. “Bolje on nego ti.”
“A možda je bio dobar čovjek.”
“Samo mrtav čovjek je dobar čovjek”, reče divlja svinja tvrdo.
“Kume, ta ti je dobra”, složi se srna.
Veliko je veselje među svim životinjama kad lovac napuni sačmom drugog lovca. Tada im popusti napetost i strah. Tek što u daljini iščezne zavijanje sirene ambulantnih kola, pod zelenim pokrovom od lišća počne neobuzdana zabava.
“Eto im sad, gadovima!” drekne zadovoljno vuk pokazujući bosanski grb.
“Poserem im se u one njihove zelene šeširiće!” doda lisica.
Kao da je Nova godina. Srne tada pjevaju, divlje svinje valjaju se od smijeha, zečevi uhvate za šapice i plešu oko panja, vjeverice razdragano vriskajući skakuću s grane na granu, a medo raspikuća cijelu šumu časti. Obijesni su jazavci jednom i uprizorili lovačku nesreću. To je bilo ludo. Jedan je puknuo šampanjskim čepom, a drugi se, tobože pogođen, dramatično uhvatio za prsi, kriknuo i skljokao na tlo trzajući nožicama.
“O, ljudi, upišat ću se!” vikao je jelen.
Koji put životinjama nije teško otići ni na sprovod lovca kojega je ustrijelio drugi lovac. Skriveni malo dalje na rubu gaja dostojanstveno slušaju posmrtno slovo predsjednika lovačkog društva i ozbiljo se ukipe kada ovaj žalosni skup pozove da minutom šutnje odaju počast dragom prijatelju. Životinje tada napuhnutih obraza zure jedne u druge i gledaju tko će prvi prasnuti. A onda zeko više ne izdrži, kroz stisnuta usta promrsi: “Mrf! Mrf!” i onda, kao na znak, svi puknu od smijeha.

Kako?
Kada?
Koga?
Zašto?
Razmišljam tek toliko , usput - kad sretnem ljude pune mržnje, a siromašne ljubavlju.
Ne vole nikoga i ništa osim sebe. Meni ih je iskren žao, teško njima samima sa sobom živjeti sa tom mržnjom u sebi, teško je ne znati što je zapravo život, jedan jedinstveni i poseban , darivan iz LJUBAVI... tako je barem u prirodi čovjeka, a priroda je LJUBAV prema ŽIVOTU.
Zapravo znam da ljudi manipuliraju tim riječima, fraziraju i kalupiraju,vjerojatno nisu ni svjesni težine tih riječi, a zna se da se riječima ubija ili ljubi:-)

Toliko raznolikog pisanja, toliko sretnih ili manje sretnih događaja iz vašeg života, osobnog, intimnog, Ili tek link neki , ma nije ni bitno što se piše, nego ne mogu a da ne primjetim koliko nam svima znači ova Iskrica , priznali to ili ne. Tako smo različiti, a SVI sa istim ciljem ... da nas netko, (barem jedan nick),primjeti , da sa nekim razmjenimo nekoliko lijepih riječi ili koju psovku ( ja ne psujem, bem mu miša), pozdrav , ili tek dobro jutro, ili zapjevati koju pjesmicu....Priznajte da je Iskrica postala djelić naših života. Stvarno se osječa neki duh opuštenosti, ljutnje , prijateljstva, i kaj znam čega još.
Ajde priznajte da vam je Iskrica postala nekavo utočišče poslije napornog dana, otvorite ventilček i šijubriju ode iz nas ono što vam ne valja....ajde ajde , priznajte pa nije to tako teško)))))))a, još samo to, nemojte ni slučajno pomislit da sam reklamni agent Iskrice:DDD

Oprostite na mom neznanju, ali mi se čini da se sve vrti oko toga ŠTO nam je Iskrica dužna i koja prava imamo mi kao krisnici tog portala..... ALI SMETA MI što se ne piše i o DUŽNOSTIMA nas korisnika... .. Zar nije dužnost ponašati se kulturno i poštivati pravila (pa i ona opčenita, ljudska) kod samog ulaska u tuđu kuću?
Nigdje nije bilo napisano da moram skidat gače, a silovana sam bila svaki dan riječima nekoliko puta. Iskrica je osam godima bila besplatna, a u zadnje vrijeme smo konstantno,da ne kažem agresivno, apelirali da se nešto učini jer je postalo nepodnošljivo. Mislim da nije potrebno pisati o tome. Tipke su več istrošene.
Znam, jednostavnije je bilo tipnuti LOGOUT i pustiti ih da rade što žele i hoće, mnogo puta je tako i bilo, ALI IPAK to nije u redu .
Sječam se i prijetnji policijom.
Javni portali su JAVNI i dostupni svakome, ali ipak nekako pod budnim okom nekih ljudi. Nikada ne znaš sa kim se dopisuješ dok ga ne upoznaš, pravilo na kojeg i o kom se tu uopće nije razmišljalo. Naravno, to pišem za osobe vulgarnog i nekulturnog ponašanja, a posljedica --- odlazak odličnih blogera, nakon kojeg slijede prenemaganja i raspitivanja o njihovom nestanku, pa i oko problema postojanja tzv. ˇčitačaˇ.

Da , Iskrica se financira od reklama, (vjerojatno nisam upućena u njihovo poslovanje) ali ipak postoji zakon o javnem portalu gdje stoji da se plača porez , prirez, narez 0,5% sa 1.1 2010.

Sve u SVEMU Iskrica ima prava na svoj statut , ima svoje dužnosti prema korisnicima, ako želi djelovat i raditi - ALI za boga miloga, imamo i mi korisnici dužnosti, a ne samo prava. Treba i o tome razmisliti, a ponašanje korisnika u zadnje vrijeme bilo je blago rečeno KATASTROFA.....ponavljam blago rečeno.

Vratite si osmijeh, popijte kavicu, šaljite pozdrave,veselite se suncu ili kiši, šaljite depru k vragu pa nije smak svijeta (još).
Ni jedan prijetelj nije otišo , oni se uvijek vračaju a i potencialnih ima puno.Samo se udobno smjestite i pustite prstima da plešu po tipkovnici.Evo mog malooooog doprinosa sunčanom jutru na Iskri:-)

Bila je. 2002 g., mislim oko 3 mjeseca nakon "rođenja" Iskrice kad sam sa nickom Livada došla na Iskricu, izbrisala se i opet vratila kao Biserna. Nikada nisam mjenjala nick i imam samo taj sve ove godine.( jednog sam još imala, ali sam zaboravila lozinku i neaktivan je godinama)
Upoznala sam puno dragih i dobrih ljudi. Znam puno iskrica koje su uspjele zajedno upaliti vatru za svoj novi i zajednički dom. Među njima sam i ja. Oboje smo ostali na Iskrici upravo zbog prijateljstva i održavanja vatre upaljene sa Iskricom::))
Da li je to nostalgija ili tek navika nije ni bitno. Željela bih ovim zapisom reći samo ISKRICA HVALA TI za ono što si mi dala. Nije bilo lako napustiti svoj dom i otići u drugu državu i čitati tolike, vjerske, nacionalne nestrpljivosti i ostati vjeran Iskrici. Ipak nije mi žao.

Iskri i zapali nove vatre :-)))

Zašto je nekima tako teško uputiti lijepo riječ a tako lako ismijavati nečiju bol i patnju? Možda će već sutra biti potrebno upravo tebi(?).Zaboga miloga Čovječe- probudi Čovjeka...a tako često se postavlja pitanje …što sam bogu skrivio/la….Eeee pa odgovora ima jako puno ovdje svaki dan…!!!

…..rekla bih nakon čitanja blogova.
Ako ga kojim slučajem sretnete nemojte ga pitati - KAKO SI, jer on to više ne razumije. Možda će vam odgovoriti J…..jer draže mu je čut j….t….pas…m..ili p…….ti..m……gdje si….ili slično. Brže će te uspostaviti kontakt sa takvim riječima. Nemojte se ni pokušati nasmiješiti, jer će pomisliti da mu želite silom oduzeti i ono zadnje što mu preostalo, a to je p…i k….= j….. jer to mu je najvažnije, od njega je ostala samo ljuštura. Ili je p……, ili k…., j… se među sobom do svemirskih beskonačnosti i tamo pluta u bestežinskom stanju. Zaboravio je živjeti u simbiozi sa samim sobom, a kamoli sa Čovjekom.….a možda još ima nade za čovjeka ako nađe u sebi još mrvicu ljubavi prema sebi i prestane biti p... ili k.... Tek toliko da u sebe nalije gemištek razmišljanja hoće li sivu(maglu) ili zeleno(život) ili će zauvijek ostati p…ili k….i j…..se u svemiru do beskrajnosti….a ja ću ipak pitati - Kako si…jer ljubim zeleno.

.......ako zavaraš čitav svijet i sve svoje prijatelje i sve svoje najbliže, i ako uspiješ sebe prikazat boljim nego što jesi, i ako uspiješ biti dobar glumac na pozornici života, možda ćeš pomisliti da si uspio, ali  sve ti je uzalud, ako sebi ne možeš pogledati u oči i ako u sebi, nakon svega, nemaš spokojni mir. Ti možeš misliti da si netko, ti možeš sebe podići u nebesa, ti možeš misliti da si slavan i da si važan, ali kada ostaneš sam sa sobom, sve zavjese će pasti i ostat ćeš gol pred samim sobom. Kako ćeš zavarati sebe?

Rano ujutro u 7 sati, čujem zvono a pred vratima susjeda i prijateljica Tonka, uvijek joj se razveselim. Lijepo te vidjeti, ajde uđi ,kažem joj i pjevušim neku dječju pjesmicu, iako nisam još otvorila snene oči, a kao uvijek jezici su počeli raditi svoj posao.
 Dok kuham kavu, ona mene pita; jesi ti uvijek ovako vesela kad se ujutro probudiš? Joj, ne znam  kakva sam, nisam se uspjela pogledati u ogledalo, Tonka draga, ja njoj - uvjerenja me  vode kroz život, nada je uzdah življenja, pa sam se naučila strpljenju.
A kako ti to uspijeva?, pita ona…Idem svojim putem, onim kojeg mi srce pokazuje i ne obazirem se što ljudi misle, da se to ne može napraviti, kad se smijem, se smijem svojim, tada u danom trenutku, dragim, bliskim ljudima, a kad plačem, plačem sama nad sobom, a to mi se ne da J
Pa zar nikada nisi nezadovoljna? Uporno ona…. Nemir je nezadovoljstvo  i prvi korak ka napretku, ako postoji i jedan zadovoljen čovjek onda je to životni neuspjeh, prirodni zakoni su posebna milost, Tonka, ako ih i ne poznajemo oni djelujuJ
Ali ipak si došla tako daleko tražiti nešto, jesi li našla? (..ko da sam kod psihologa…), svako drvo ima korijen koji se može počupati i ponovo posaditi ako ga njeguješ…čovjek  putuje da bi našao ono što mu treba i vrača se kući da bi to našao, zapravo ništa ni ne tražim, a dobila sam ono što mi treba, a to je DOM, snalažljivost je početak stvaranja , domišljam si ono što želim i želim si ono što si zamišljam i na koncu napravim što želim J
 A ljubav? , …. što si danas radoznala i puna pitanja , smješkam se ….znaš, ljubav i prijateljstvo su dvije biljke na istom korijenu, samo ljubav ima nekoliko cvjetova više…naravno, pričam o iskrenoj ljubavi i prijateljstvu, onoj kojoj nikakva bura ne otrgne laticeJ
Da li od malena ovako pozitivno razmišljaš?…..Tonka, kad dobijem na dar cvijeće, ne mora značiti da sam razumjela posvetu ili poruku, ali sam osjetila sav miris i ljepotu buketa. Tako i samim rođenjem ne znači da razumijem smisao života.….učim kroz život ( do smrti, kažu) a umrijet ću glupaJ A iz odnosa među ljudima se stvara raspoloženje, a iz raspoloženja zdravlje, a iz zdravlja veselje, a iz veselja ljubav, a iz ljubavi stupamo u odnose i opet smo na početku krugaJ. Nikada ništa ne dokazujem samo zato da bi bila u pravu, nego samo  branim svoje poglede na život kakav volim i želim živjeti.
 A mogu li sada ja nešto pitati, samo jedno pitanje?
Može, ajde ….
Hoćemo mi raditi nešto danas ili samo klafrati:J)

Zaiskrilo je oko 16 iskrica; iz Bosne, Francuske, Češke,Slovenije i Hrvatske, a naravno svi  žive u Hrvatskoj. Bračnih parova je bilo 6:J) Pričamo kako ko zna (a trudimo se svi!!) i niko nikog ne popravlja na gramatici( pa nismo u školi ). Bilo je dobrog vina, a i hrana je bila jako ukusna ( kuhala je Frenciss).
Zezanje i buđenje uspomena na početak davne 2003-04g. namami osmijeh na usta. A sunce nam je stidljivo slalo poruku da proljeće tek što nije stiglo:J)
 Tragovi našeg  upoznavanja doveli su nas na stazu prijateljstva, a duša i tijelo kažu - doviđenja do travnja:J)…. i ako mene neko pita zašto sam na Iskrici, odgovor je dovoljno jasno definiran pozitivom gore spomenutog = i TO je bit Iskrice , TO je njezin  razlog postojanja.:J)
IPAK imam još nešto za reći;
Ja ( i ne samo ja!!) ne mogu razumjeti koliko su ljudi  promijenili Iskricu od nastanka  do danas.
Jedinstvena tvrdnja web-log vlasnika na Iskrici JE, da je ovo zabava(!) a NIJE jedinstveno tako se i ponašati, nekima jako smeta gdje i kako stoje č ili ć, j ili bilo koje slovo, a ŠTA piše uopće se ne čita, odgovara i ogovara se sve samo ne  tema web-a.
Kao da se vreba tko će koga prije i jače  uvrijediti, opsovati , na prosto i nevjerojatno vješti način, da o minimalnoj tolerantnosti i razumijevanja, prihvaćanju drugačijih ljudi ne spominjem. Bitno je kolika je guza, godine i naravno nacionalnost, smeta svako obično i normalno pisanje, pa makar to bile slike životinja ili cvijeća ili opisivanje ljubavi, sve je to neko cviljenje , cmizdrenje ect….
I pitam se…(samu sebe);Mati sam, što da kojim(?) slučajem(!) moje dijete dođe ovdje i čita što piše njegova mama(tata) koja/i ga savjetuje i priča o raznim nenapisanim vrednotama života, a sam/a se do ljudi ponaša ovako grubo,arogantno, odvratno….???!!!??? Biti (praviti se) pametan za druge, kriviti druge, a sebe ogrnuti u plašt čistunca nije ovdje nikakva umjetnost. Znam i razumijem, kako tko hoće i gdje hoće pisati- komentirati, uvažavam odluke pojedinca, ipak ZAR se mora tako duboko ulazit u intimu čovjeka, da se nahrani svoj ego?
I ZAŠTO bi virtualan i realan život bili drugačiji??? Uvijek su u pitanju ljudi i iza imaginarnosti stoji čovjek(!!!!!!???) i naravno o njemu samome zavisi kakvu sliku o sebi šalje u realan život.
Spominje se, da je Iskrica hrvatski portal, no nigdje to ne piše dok se prijavljuješ.
I ovim putem molim Iskricu da o tome obavijesti SVE, a i potencijalne nove korisnike Iskrice!
Puno se prigovara  ljudima, da iz pozadine čitaju web, a  sami ne pišu i pitam kako je uopće moguće čuditi se tome, jer i sama malo pišem, a razloga sam ovim pisanjem navela puno.
Ljutiti se na admine jer brišu neke postove, je u najblažem  smislu smiješno.
Poanta i smisao mog pisanja su međuljudski odnosi skriveni iza virtualnog paravana( nitko me ne vidi)…. mislim da netko ipak sve vidi , sve zna a da toga nismo svjesni, zapravo ja jesam. Iznijela sam malo iskričavog i dobronamjernog razmišljanja.
Pozdrav i osmijeh šaljem svima ko je spreman to i uzeti:J)