otrovni web log..

Da li je to ljubav ili šta je ,ali kada ga zagrlim ne želim da ga pustim. A njegov miris mi ostane danima u mislima i kada ga se sjetim jednostavno kao da mi nešto u tijelu zadrhti..dovraga..

"Kažeš sve su iste? Ne prijatelju, griješiš. Ima onih djevojaka koje ti ne predstavljaju obavezu, nego podršku u životu, za nju i neće trebati novac da bi dobio njenu pažnju, koja će biti sretnija da je odvedeš na neko vaše mjesto ili odgledate neki film nego da je odvedeš u neki skupi restoran. Kojoj neće biti važno da li nešto voziš, koja ništa neće tražiti od tebe, nikakve poklone, već će je razveseliti obični cvijet koji ubereš u parku. Ona će te podržati u svemu čak i kad nisi u pravu, praštati će ti svakakve gluposti koje ti njoj nikada ne bi. Tvoji snovi će postati i njeni. Voljeti te nesebično, cijelim srcem, bez obzira na posljedice. Malo je takvih danas, veoma malo, ali, prijatelju, ako ikad nađeš takvu, čuvaj je. Voli je."

Ma, i nije on nešto posebno lijep, a ni zgodan. :)
Ali je drugačiji od svih ostalih koje sam imala prije njega.
I to mi je bilo sasvim dovoljno.
Dovoljno da ga zavolim i drugog ne poželim...

"I tu noć je shvatila. Koliko god odbijala tu ljubav i pravila se hladna, u dubini duše ga je zavoljela."

"Nikada, ali baš nikada na gubimo one koje volimo. Oni nas prate, ne nestanu iz naših života. Samo se nađemo u odvojenim sobama. Ja ne mogu vidjeti što je u prednjem vagonu, ali i u njemu ljudi putuju isto kada i ja, i vi i svi ostali. To što ne možemo razgovarat s njima, ili što ne znamo što se događa u njihovom vagonu, to uopšte nije važno; oni su tamo. Tako je i ono što zovemo "život" samo voz s puno vagona. Nekada smo u jednom, nekada u drugome. A nekada i prelazimo iz jednoga u drugi, na primjer kada sanjamo ili kada dopustimo da nas ponese čudo."

"Mislim da sam izgubila ključ, možda sam ga izgubila namjerno, a možda slučajno u nadi da ću tako izgubiti i svoje sjećanje, zatim sam shvatila da mi više taj ključ ni ne treba jer ne postoje više pitanja koja se između nas trebaju otključati, sve je napokon jasno. Za neke odlaske ni ne postoje razlozi..''

Nisam ja oduvijek ovakva bila, nisam! Nekoć sam vjerovala ljudima, ali su me iznevjerili! Nekoć sam od njih
očekivala, ali su me razočarali. Nekoć sam bila blaga i pažljiva, ali su me iskoristili! Zato, molim te, ne
govori o meni, ne sudi o mom životu, jer iza svakog mog postupka stoji neka priča, iza svake moje riječi stoji
nešto na čemu sam naučila! Zato, šuti, ne govori ništa, osim ako nisi proživio isto.

Ne ide tijelo bez srca, ni srce bez tijela

Ni najljepša haljina mi ne bi pomogla da zavoliš mene. Ni najljepše cipele, ni najveći osmijeh. Jer, nije stvar u mom karakteru, ni u mom izgledu. Stvar je u tebi i tvojoj nesposobnosti da voliš!

Svatko zaslužuje nekoga tko će ga voljeti svakim otkucajem srca, nekoga tko će svake sekunde razmišljati o tebi, nekoga ko će se svake minute, svakoga dana pitati što radiš, gdje si, s kim si i jesi li dobro.
Potreban nam je neko tko će nam pomoći da ostvarimo snove i zaštititi nas od onoga čega se bojimo.
Potreban nam je neko tko će nas poštovati, voljeti svaki djelić nas, a posebno naše manjkavosti

Trebali bi biti s nekim tko će nas usrećiti, usrećiti nas tako da poželimo zaplesati na oblacima.

Znaš prijatelju, ja sam nju volio. Ono mislim baš volio. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio , al' uvijek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto. Baš njoj sam najviše boli donosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je tjerao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bježao od nje. U jednom trenutku pokazao b......ih joj da mi je stalo, a u sljedećem dokazao da sam đubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu.A sada ..- A šta sada? Prebolio si je?Ma kakvi. Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene.- Zašto joj sada ne odeš i kažeš sve?Eh vidiš. Uspio sam šta sam htio. Otišla je od mene. Sad kad se vratim, više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina .. Ali ..- Idi do nje onda.Ne mogu.- Zašto?Uključila je razum. Shvatila je da sam ipak preveliko đubre i da je ne mogu voljeti nikad. Voljet' onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvijek ću očekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu kad joj bude najteže doći i zagrlit' je, mada znam da ona meni bi.- Tebe je nemoguće shvatiti !Eh prijatelju, znam.. To čujem često. Samo jedna osoba mi je rekla da me razumije..- Ko !?Pa ona, druže

..nije ista stvar kada je čovjek u pustinji i kada je pustinja u čovjeku...

"...U mladosti mi se jako sviđala romantična ideja o traganju za drugom polovicom, ali zrelost tu sliku odbacuje. Što ću s polovicom nekoga, kad ona uvijek traži drugu polovicu da bi bila potpuna? Samo oni koji u trenutku susreta već jesu cijeli, mogu iz svoje cjelovitosti-potpunosti dijeliti sve, pa i moguću bol.
Ne želim ljubiti iz potrebe da prazninu popunim, nego da puninu podijelim, da kao pijani mornar dam bez mjere, i isto toliko uzmem. Pa neka traje samo trenutak, rado na njega pristajem."

Zalediš emocije i gotovo. Umjesto igračke postaješ igrač!

Ponekad ne shvaćamo što imamo pokraj sebe sve dok to ne ostane zarobljeno u našoj prošlosti. Bez povratka, samo još jedan početak i kraj, spremljen u malu kutijicu naših misli. U kutijicu gdje se nalaze sve bolne stvari prošlosti, koju otvaramo u najhladnijim noćima prisjećajući se kako smo voljeli i kako smo izgubili...