otrovni web log..

Sve što dotaknem
ima mekoću tvoje divne kože,
ovaj papir,moja čaša,jastuk,
toliko te u meni ima...
Sve što okusim
ima ukus tvojih slatkih usana
toliko te u meni ima...
Sve što vidim si ti,
vidim te u ogledalu
vidim te u licima drugih ljudi
vidim te u zvijezdama kada ih pogledam,
toliko te u meni ima...
Sve mi na tebe miriše
ova soba,ne grani jabuka,
toliko te u meni ima...
Sve što čujem
je tvoj glas
onaj divan,duboki glas
toliko te u meni ima...
Da me više nikada ne dodirne tvoja ruka,
da ti usne više ne poljubim
da te više nikada ne vidim
ne osjetim miris tvoj i ne čujem ti glas
ti ipak bićeš tu u mom biću.
Ti si gospodar mojih čula,
ti si me naučio da osjećam...

Lesi se vraća kući, bernardinac spašava ljude, labrador je vodič slijepih, njemački ovčar radi u policiji, a šta vi džukele radite?:D

Što će mi pas kada moji susjedi odlično laju :D

Odavno ne marim za tudje komentare i misljenja, ne dotice me zloba ljubomornih ljudi. Zivim onako kako se meni svidja uz ljude koji me vole i postuju. Ostali neka misle sta hoce, i ja imam svoje misljenje o njima!

Ponekad je najbolje dići ruke od nekih osoba... Kada bolje pogledaš, vidiš tko je zaista zaslužo da bude u tvom životu... Na neke stvari staviš točku, ne zato što želiš, već zato što je to tako moralo biti... Neke teme zauvijek ostanu zatvorene, jer je tako najbolje za sve... Ljudi odlaze i dolaze... Bez tvoje volje i želje... Vremenom se navikneš na sve... Ako netko zaista želi da bude dio tvog života, to će se i pokazati, vremenom..

Ima jedna priča o desetogodišnjem pametnjakoviću koji je došao narugati se mudrom sijedom starcu. Dječak je u šaci držao ptića.

Licu, išaranom borama mudrosti i okrunjenom sjedinom, postavio je dječak svoje izazovno pitanje:

«Djede, je li ovaj ptić u mojoj ruci mrtav ili živ? Odgovori, ako si tako pametan.»

Siguran da je ptić živ, starac je shvatio zamku:

Ako kaže da je živ, bezosjećajni dječak zdrobit će ptića prije nego otvori šaku.

Ako kaže da je ptičica mrtva, dječak će je pustiti da odleti u slobodu i narugati mu se.

Gledajući ga prodorno u hladne oči, sijedi starac je blago odgovorio:

"Sinko, onako je kako ti hoćeš da bude

Tako je i s nama. U rukama su nam lomljive duše naše djece i moć da ih zdrobimo… ili im dopustimo da polete

Ja još vjerujem da prava ljubav postoji. Ona koja te neće zarobljavati, koja će ti dopustiti da budeš to što jesi, ono koja će te grliti ne očekivajući da ti grliš i nju, ona koja će od tebe učiniti bolju osobu. Ne želim vjerovati u sve one igrice i pravila koja si ljudi stalno nameću. Ne smiješ se ti prva javiti jer ćeš onda ispasti "laki plijen", moraš ga ostaviti da čeka bar 15min na prvom dejtu, ne smiješ ovo, moraš ono... Ma zašto? Za mene ne postoja takva pravila, ja želim vjerovati da je ljubav nešto puno dublje. Ja želim biti poput djeteta.

Stalno nešto ocjenjujemo i mjerkamo, ljude ne prihvaćamo onakve kakve jesu nego ih dijelimo na one koji nas živciraju i na one koji su nam donekle dragi. U svom tom procjenjivanju drugih, zaboravimo se osvrnuti na sebe. Kad upoznajemo nekog novog, krećemo od toga da "ne valja" jer je jednostavno "nov", a ne krećemo od onog da je najbolji. Dijete ne mjerka, dijete se smije kad se netko smije, makar ga je tek ovog trena upoznalo. Djetetu je osmijeh dovoljan, a mi ga prečesto ni ne primjetimo.

Zaista poželim biti poput djeteta. Želim kroz dječje oči gledati ovaj svijet. Toliko je ljepše primjećivati lijepe i radosne stvari, a zaboravljati ružne. Pa makar vas ljudi zbog toga gledali kao na budalu i naivca. Jer ja ne želim da mi bude bitno kako me drugi ljudi gledaju. Oni koji me mogu voljeti, voljet će me ovakvu kakva jesam, makar bila budala i naivac, a oni koji me ne mogu voljeti, neće me voljeti makar postala "jedna od njih". Voljet će samo to što sam kao oni, neće zaista voljeti - mene.

Mislim da svi imamo zaspalo dijete u nama. I mislim da bi ovaj život izgledao drugačije kad bismo odlučili probuditi to dijete. Dijete ne pita zašto kad mama kaže da nešto ne smije. A mi se stalno pitamo zašto ovo, zašto ono, zašto baš meni... Možda zato jer ima netko stariji i mudriji od nas koji zna što je najbolje za naš život. Da, stvarno bi voljela biti poput djeteta.

Ponekad sam tako umorna od svega... od DANAS, od SUTRA... od TUGE, od LJUBAVI... od malih želja, od velikih snova... od sjećanja, od nadanja... a najviše od čekanja... ali ipak čekam... i čekat ću... i pored toga što je netko rekao da onaj koji čeka samo gubi vrijeme... ja mislim da onaj koji čeka, na kraju ipak dočeka... jer uvijek zavisi od toga koga i šta čekaš"!!!

Ja volim ljude,ali ne svakoga.Ja opraštam puno,ali ne sve. Ja zaboravljam brzo, ali ne i uvijek. Nisam zlopamtilo, ali ima stvari koje prezirem. Onaj koga ja volim - taj to zna. Onaj s kime ne želim da se družim - to osjeti!Za prave prijatelje ću ići i kroz pakao,a ostalima ću rado pokazati put do tamo!!

Glavu spuštam samo kad se divim svojim cipelama:)))

Prije nego što prokomentiraš moj život,morati ćeš ga najprije živjeti. Bitno mi je samo mišljenje osoba do kojih mi je stalo. Život je prekratak da bi voljeli one koji to ne zaslužuju. Budi ono što jesi,a ne ono što drugi žele da budeš. Da oprostim mogu,da zaboravim nikad! Muka mi je od loših ljudi i lažnih osmjeha . Pričaj što hoćeš,jer čujem sto želim....

„Svestrana ličnost. Čovijek koji je komponirao muziku za Nokiu. Inače, bio je slastičar i izmislio je Mozzart kugle. A volio je i da se kladi...“ tako su mi danas djeca rekla..

Neki misle da su moje potonule lađe,a budale ne znaju da ja imam podmornicu.;-)))

‎''NEMOGUĆE''-reče ponos, ''OPASNO'' -reče iskustvo, ''BESKORISNO''-reče razum..''PROBAJ'' -šapne srce! :))

http://www.youtube.com/watch?v=h-Pp4bmVs8o&feature=player_embedded#at=17