ljepotamisli Ja :)© [2002 - Ljubav riječi] [2006: ZIDNE NOVINE OgaOga

*Ustvari taj nemir, sjeta, tuga i sva ta rekao bih sraćkava raspoloženja nisu to nego su ovo:
 

 
Nešto kao prozračni oblaci mrdali su se i lagano plovili tu iznad horizonta na kome je sunce lagano zalazilo. Tu iza otoka sunce je mirno kretalo se svojim putem i baš je njega briga za moj nemir. Nije to nemir izvana, nije to nervoza, nije to površina niti neka mala dubina u koju je lako odmah zaviriti i dotaknuti je. To nije to ali tu je nešto što smeta, nešto što  neda svim čulima upijati magiju prekrasna zalaska sunca ovoga kasnog ljeta.
 


Kićasto purpurno crveno bilo je nebo oko mjesta gdje je sunce zašlo. Baš kičasto purpurno, kao da nevješti slikar početnik drsko odabere boju crveno provokativnu i nalije je na jedan dio neba iznad otoka.
A nešto u dubini mene ne pušta opustiti i otvoriti sva čula. Jedan dio mene nešto njorka i prigovara, kao da se trtlja i koprculjiše i hoće van. Hoće nešto reći.
 
Par galebova lagano je otplovilo smiješnim pokretima u daljinu. Barke su se neznatno pomakle. Večera će biti dobra. Lagani južni ili jugozapadni vjetar brćkao se površiom mora ne puštajući da ovaj mirni mir obuzme svaku kapljicu magične mirisno plavo purpurne poljane.
Mirisi biljaka koje izdiše noćnom svježinom i miomirisima u naletima blagim dodiruju nosnice i mješaju se s vlažnim mirisom algi morskih dubina. 

Ali neki nemirko unutra miga i čeprka i igra se nemirom kao lopticom skočicom  koja ometa potpunost i traži da doskoči u neke više, prepoznatljive i vidljive sfere.
 
Smokva je velika i ispušta miris koji me mami. Ispušta neki miris što je štiti od proždrljivaca dok god nije zrela. Rado bih jeo smokve. Idem tamo do kamenjara. 

Put se sada ne vidi  ali razaznaje.
Ovdje u kamenjaru smokva, grmolika, prirodna, mirisna. Korov rijedak jedva da se bori i preživljava. Mirisi i aroma u zraku su opojni. Jedna pa druga smokva. Slast je u ustima na nepcima u želucu u cijelom tijelu. Jedna, dvije, sedam, osam.
Dosta.
 
Jako je špicasto kamenje.
Mrak je.
Zrikavci dotiču nebo.
Sjedim.
U trenu tada znam:
* sav taj nemir, sjeta, tuga  i sva ta rekao bih sraćkava raspoloženja nisu to nego su - jednostavno nestrpljenje. [ljm'97]


 

sav taj nemir, sjeta, tuga i sva ta rekao bih sraćkava raspoloženja nisu to nego su - jednostavno nestrpljenje. [ljm'97]
¤¤¤
Od nestrpljenja do prosvjetljenja postoji samo jedna smokvina nit. :-)

Smojedan jestivi smokvin list! :) iz obitelji samojeda :D

Za ručak bi bilo dobro servirati suhe smokve kao prirodni antidepresiv! ha:) a može i za večeru! hehe.

eh...

za večeru, šest suhih šljiva. :-)

...i porcija strpljenja:)

OTKUD sada ŠLJIVE! oojojojojooj! SMOKWE! :)))

Bogu fala. Gotove sapunice.

Misliš li Šestac da postoji išta teže za nevježbati od strpljenja?

(šuti Pike i moli se dalje):))))

da...nestrpljenje:)

šljive probavljaju mestrpljenje najbolje. :-)

i neznanje 61616 :)))

nestrpljenje je djete neznanja:)

Za VAŠ dobar izgled: šljiva na oku i knedla u trbuhu - i!!!! svako yutro yedno yaye. :))))

nestrpljenje je beba straha 616:))

znači unuk od neznanja:))...moguće...

Šestac:)) Znanje je racionana kategorija, a nestrpljenje emocionalno stanje, mali strah na djelu! Možeš sve o strpljenju znati - ali ge neznati kako u sebi izazvati. :)) Znanje daje odgovor na pitanje: ŠTO; a umjeće daje odgovor na : KAKO. Umjeće STANJA, a ne znanja o stanju. :))

ufff...kaj ga ti zakompliciraš....ja samo znam da neznam...

Umijeće zrelosti - smokvina ploda. :))

iskustvo;))

Kako znaš da neznaš Šestac?? DOKAŽI :))))

stalno dokazujem....i nikad dosta...na čelo bum si istetoviral i sliku bum ti poslal:)))

To bi već bio neki materijalni dokaz! :))) hehehe

tamo, tamo da putujem :-)

taaaamo, tamo da ludujem :))

krasan blogić...baš, slastan:)))

Svakoga dana provjeravam kako smokve rastu ... i strpljivo čekam ... :)))

sividja mi se njaaami ;)) ovaj njaaaaaaaaaaaa je :)