srp mog djeda antuna

 
šta mi se danas dogodilo...pakrirala sam na tri pakrirališta, a džabe. još sam ujutro mislila i odustat od svega i ić pješke jer sam praznovjerna, al nisam. nekako nisam. a ne volim mislit da sam praznovjerna, al me tata ujutro zamolio da pazim di parkiram da nas pauk ne odere. a nikad to ne kaze, a ja dugo vec sama vozim.
bila sam spremna danas i platit svaki parking jer su uvjeti bili takvi da je to bio najmanji problem. ipak, iz nekog razloga sam bila uvjerena da parking kod importanea ima  uzak i  zlokobno strmo postavljen ulaz u isti i bila sam uvjerena da je zadnji put kad sam tamo prolazila bio zatvoren željeznim vratima (?). ja sam luda, znam. bojim se nepoznatog i onda još preuveličam to u nebulozu.
a nisam imala vremena za provjeravat. pa sam se sparkala kod kseta. odmah PORED lajne iza koje se naplaćuje. a kazem, nije mi bed jutros bilo išta dat al...al ja sam bračanka, u vražju mater:D 10 minuta od mjesta x. dovoljno da mi se namoče noge. al jebiga. nisam htjela ispitivat zlokobnu garažu (?). sama sam to tražila.
parking 2 sam našla na vrlo čudnom mjestu za koje me čudi da je uopće postojalo i da je postojalo bez automata za naplatu pakringa. do slijedećeg puta će,mislim,grad zagreb ispravit taj popust i odredit već koja je to zona i sustavno nam njime olakšavat novčanike. ili stavit onaj znak di pauk vozi auto. to bi mi čak bilo logičnije.
ipak, do dolaska tamo otkrila sam cijeli novi spektar ulica kojima sam vozila SLUTEĆI samo stranu svijeta prema kojoj trebam ić. i poserem se na glavu svima onima koji su mi rekli da sam prostorno orijentacijski invalid jerbo NISAM. na kraju sam ipak izašla na cestu za koju sam znala di će me odvest.
i tom vožnjom sam konačno spojila u glavi onaj dio grada koji dugo nisam mogla povezati sa ostatkom istog. znate šta pričam ako ste ikad slagali puzzle.
parking 3 - s ažurnim kontrolorom. a niš. došla sam na korak do automata kadli je po onoj kišurini dotrčala žena i dala mi svoj listić jer je ona samo na dvije minute trebala stat. vrijedio je još sat vremena. a ja sam samo knjige u knjižnicu trebala vratit.
zijev.
al u biti nisam protiv naplaćivanja parkinga. to bi definitivno bilo protiv moje biciklističke dimenzije osobe. zaista nisam.
 
.....i da, ne isplati vam se kasnit po dva tjedna s tri knjige. jednostavno ne. uzmu vam koliko bi vi dali za šiš čevape.
a onaj njihov račun nije ni izdaleka tako ukusan kao masno meso i lepinja i luk. nije.
 

ma, u biti jesam. kad sam s nekim onda se opustim:)

JEL DA? a ne volim i one šta ne znaju. onda ja postavljam sebi pitaja na glas, po navici, jer često smaa vozim, tipa:a di sam sad? a kud ovo ide? a kam dodem ak sim skrenem? a oni se skvrče na sicu i smanjuju nakon svakog semafora. i kad ih pitaš, nemaju pojma di se ide. il vele da misle da se ide tam il tam. a ne ide se. sam seru. vecu kilometražu radit moraš. a ovi šta znaju su nervozni dok se voze sa mnom. i misle da su najpametniji na svijetu:D

Ja obicno suvozacici kazem da suti i pusi :D

...K-braška, n`ti ... abba ga iss, sad je zercu lampandina zablišćala, i to bez kurble :)