timeo danaos et dona ferentis

 

Ne poklanjaj mi trenutak svoj..
ja sam samo sjena koja nestaje..
zarobljen cijeli zivot je moj...
tugom ljubavi sto ne prestaje...
badava se mucis toliko trudis..
znam ..dobrota u tebi mira ti neda...
i slijedis snove u kojima zudis...
da probudis moje srce od leda...
pogled mi prazan,povrsan,plitak..
naginjes se da vidis ponor bez dna..
ne budi me tvoj caroban napitak..
izgubljen u boli vec dugo sam ja..
...ne gubi vrijeme sa umrlom nadom...
...ne prosipaj po mojim grudima suze..
...prestani da se opterecujes jadom..
moju ljubav i snove sudbina uze...
                               ...........Franjo

 
 

predivno...

imaš jebeno nevjerojatan poetski izričaj... juniiiik