srp mog djeda antuna

 
nekad te tražim u riječima tvojih knjiga
pod prigušenim svjetlom, na tepihu
u lažnom polučučnju
(to je onaj kada dupe ipak dotiče pod)
između polica knjiga.
da je stupanj toplije, bilo bi vruće
ali je taman
i uvijek je tako
prelazim prstom  stranicama
po vertikali
i lovim tvoje riječi
nekad i cijele rečenice
i zamišljam šta si ti mislio kad si to čitao
i di si bio kad si to radio
i što si koristio za bookmark
i kome si pričao poslije o tome
i da li si ikome?
 
a onda je zaklopim, vratim na policu i bez riječi
izađem van
stisnem oči jer me zabole
od previše svjetla
i stisnem uši u mislima
od previše buke
nasmiješim se tamo nekima
koji svrnu pogled na mene
sa nekog stola kraj kica
i krenem prema trgu.
 
nitko za tebe ne zna.
 
 
 
 

fino opisano. :)

"i stisnem uši u mislima od previše buke"- sviđa mi se ovo. Pjesma ti je jako lijepa..
:))

'đenje!!! ima ona i poezije :)) odlicno je, kol :)))

...ziher je od onih kaj frčeju uha na stranicama, za bookmark... bdv, lijepo ovo

baš je super pjesma. pročitala sam je par puta i superiška je!!! .........................................."nitko za tebe ne zna"

bezeveze .

ti si bezveze. nitko za tebe ne zna. :))

dobar je samo kraj .

očale , meni i nije bitno za ostale , meni je sam važno da ti znaš za me . :P

;)

resident, :DD

hm...kolajavice:DD,izmjeri temperaturu...izgleda da te sašoralo nešto!:D

'izađeš van'...???? si back in the-game? povratak u vanjski svijet? jesi upozorila ljude? meni nije niš došlo. trebala si upozorit ljude.