srp mog djeda antuna

..bolesno je i nehumano i ispaštat cu za ovo...al nije bilo namjerno:))
(ne)sretne zivotne okolnosti dovele su me do tog da imam mogućnost (obavezu?) provest neko vrijeme u dječjem vrtiću. uglavnom, ti klinci imaju svoju sobu, al svaki dan odredeno vrijeme provedu u raznim tematskim sobama. taj dan je bio dan za tjelesni. (jebote, ko da sastavak za skolu pisem...) i tak se oni igraju i veli im teta da je vrijeme za tjelesni i ko hoce nek ode u dvoranu i skoro svi pocnu raspamećeno trčat po sobi i urlikat od odusevljenja. i pitam ja to malo biće s kojim sma do tad nesto crtala da jel ide ona na tjelesni . i ona veli da ide i smije se. i ja se dignem i pruzim joj ruku i velim - ajde- . a curicak lamaće rukama i vristi sretno - idem na tjelesni, idem na tjelesni- . i ja - pa ajde- , a ona i dalje sjedi i urlice - idem, idem- i ja opet - pa ajde, svi su ti otisli vec- .,,,
 
 
...ah..i onda mi sine da su  u tu grupu ukljucena djeca sa smtenjama  u razvoju, fizičkim....
AAAA JEEEBIIIIGAAAA, KAAAAAJ SAAAAAD....al sam zato s njom odradila taj tjelesni, valjda me to iskupilo?????...:))..ahhh
 
 

Dogodilo se i nije bilo namjerno. Vjerujem da ce ta curica jos dugo pamtiti i s veseljem se sjecati tog tjelesnog...:-)

Ma daaaj..Da su svi ljudski grijesi kao ovaj tvoj, meni bi sad krasotica imenom Eva nudila nekakvu jabuku za degustaciju..I ja bi budala pristal :)))) Itd,itd...

sram te bilo.