srp mog djeda antuna

 
ne znam zašto volim spavat vani. kad ne volim. i ne znam zašto to forsiram. kad gotovo ni jednu noć ne spavam duže od dva sata. sve skupa.
a pa to je krasno. da. bonaca ujutro. i zvijezde navečer. i kupanje poslije ponoći, prije uvlačenja u vreće, između svih onih planktona.
samo, nekako..uvijek zaboravim kad se trebam odlučit na tako nešto..
zaboravim na dvije đukele na velebitu koje su lajale oko šatora cijelu noć
zaboravim na zlo sunce u pol šest ujutro koje te natjera da se probudiš il ugušiš u šatoru (početnička greška glede postavljanja istog)
zaboravim na policajca kojem krmeljave dajemo dokumente
zaboravim na karaoke za njemačke turiste 20 m od naše plaže
zaboravim na dinu dvornika s plaže nasuprot do 3 ujutro
zaboravim na smetlara gradskih plaža kojem u 6 počinje šljaka
zaboravim na ribare koji se svojim prdekajućim brodovima vraćaju s mora od 3 do 6 ujutro
zaboravim na beach party
zaboravim na godzilaste bijesne komarce
 
sve to zaboravim.
a zaboravit ću i do drugog ljeta.
i opet ću to radit.
podsjetite me, molim.
da ne.
  

babo grintava!

:)..a da. jesam. zadnje vrijeme.

al znaju ti murjaci bit i šaljivi. jednom prilikom su nas probudili glasovi pred šatorom i neki likovi su počeli bježati sa našim rancima, a mi za njima s noževima u rukama... da. našalili su se s nama, a onda nam rekli da napustimo mjesto do zalaska sunca :) eh, da... bilo je to pedeset-i-neke :)

ma... zaboravi

ma sve se to zaboravi-ostanu samo lipa sjećanja

da. na zimu :)

griny granny :)))

treba izabrat pravo mjesto! :)))

samo tu grijesis :)

kolaja,o,kolaja...:))