srp mog djeda antuna

 
volim gledat televiziju. ciljano. ono, jojgle, večeras je neki dobar film. i onda dodem pet do pred telku i gledam. il: srijedom je ona dobra emisija. i onda se sjednem tad pred telku i gledam.
al ima onih kojima je televizija stalno upaljena. s takvima živim. ponekad odem u nečije tuđe stanove se družit pa je i tamo upaljena. onako, čisto da se čuje nešto. da se netko kreće u kutijici. da se povremeno ti zvukovi i kretanja prokomentiraju. ili da se samo zabulji u njih ako je vođena tema nekom dosadna.
ne volim to. ne samo zato šta mi se glava takvim nesvjesnim gledanjem televizije IPAK napuni novim ulošcima, jeftinijim deterdžentom, nečijom rastavom, ljubavnim jadima mlade forenzičarke, profesionalnim uspjehom kirurga, tužnom sudbinom dječaka stradalog u prometnoj nesreći, nego i zato što je to, još banalniji razlog, izvor buke.
nitko ne bi htio da ga ja percipiram kao izvor buke. pod uvjetom da se taj želi sa mnom družit.
šta upaljena televizija nije ko da si majka cendravom petogodišnjaku? to je upravo takav osjećaj.
moja nona ciljano gleda televiziju.ne upali je prije šest popodne, al kad je upali,  montira se na fotelju i sjedi tako u zombi položaju dok sapunica ne završi, a onda nastavi dalje sumanuto radit večeru, zaljevat cvijeće i sve ostalo šta bake rade.
istina, ima problema sa ulogom ciljane gledačice i none, odnosno to dvoje joj počne kolidirat ako joj ja upadnem u termin. onda prvo počne mahat rukama iz fotelje i vikat: "biž, mala", a nakon tog, pogleda fiksiranog za ekran počne ispitivat da šta oću jest. ja kažem da ništa sad i da ću gledat to s njom, al zna ona da mene to ne zanima pa se digne i pogleda još uvijek na ekranu počne spremat večeru.
onda meni to bude glupo i odguram je natrag na fotelju i nestanem joj iz vidnog polja u vidu dvorišta. tamo gledam jel neka smokva za jest, onda idem vidit kolko je bajama narasla i čudit se kak je puno, odem do koka i gledam se malo s njim, odem do bunara viknut par samoglasnika da bruji i onda ostatak vremena sjedim pod smokvom i kopkam si ranice eventualne.
..erm..sad sam opet skrenula s teme..hm.
 

tvoja nona gleda jednu sapunicu, a moja stara sve odreda! :))))) sad i je i psa navukla na to

hehe nona se ukopa ko pas nad lovinom, a kolaja joj gura špigl pred gubac da vidi jel živa :)

pametna mala

vraga pametna, da je pametna izvukla bi tog čoeka iz bunara a ne bi mislila da je jeka...

meni se sviđa kako se ona gleda s kokama

amaterka, :DDD

i to što kopka po ranicama... sigurno i pijavice stavlja po sebi...:)

par, a to je doro. da. malko jezivo. otvorim vrata i kazem:bok, šta radite/deee steee/ steee žiiiveee!!? (al to tiho ak je još netko u dvorištu:)) i one se ukipe i malo me gledaju mirno, a onda počnu trzat glavama lijevo desno ko da se pogledavaju međusobno i nakon tog tek počnu hodat po kokošinjcu. a uvijek me strah nekak uzimat im jaja.ko da će me šćepat. oke, tokom svih ovih godina iskustva s jajima sam skuzila da me NEĆE šćepat al uvijek osjećam grižnju savjest malu kad im jaja uzimam:DD

kolaja nemoj mi se smijat jer ja te vidim kako mi mašeš krvavom kokošjom nogicom po ekranu (sotono u vodu+):)

(kolaja je moj daljinski za daljinski) eo zgasio sam ga. šta sad?

Zijev. Teve je samo jedna od aplikacija na kompu. I teletekst isto.

samo jos nisi naletjela ne neku koku koja te stvarno HOCE scepati :)

nije ugodno :)

I_ja_ciljano gledam! Ne baš onak kao kol: kako mi je navika čitati stare novine (ne i namjera! Jednostavno dok ih stignem otvoriti već zastare. Pa ih čitam kad mi trebaju da zaštitim pod zbog bojenja/ličenja) tako i tv-program čitam s nekoliko dana zakašnjenja. I tako kad upalim tražim nešto što će mi biti žao propustiti. Uglavnom dokumentarce, 'ko ima vremena za filmove?? I uključim i satelitski i nađem PET superzanimljivih. Bem mu miša.

"kako mi je navika čitati stare novine (ne i namjera!":DDD a siroti:)))))