ŽIVJEH
Živjeh. Spočetka i Ljubav i Nada
otvarahu mi divne, cvjetne pute;
sada su nade moje povenute,
bez njih i život u mrtvilo pada.
A želja, koja bojažljivo drijema,
ne može dići iznemoglu snagu,
i zato smrt bih, meni tako dragu,
doseći htio, kad ljubavi nema.
O Smrti, spasu od sveg što nas mori,
suha sam biljka što se s vjetrom bori,
koju zalijevam, a neće da zene.
Daj, dođi, Smrti, zovem te jaukom,
dođi, milosna, i milosnom rukom
pokrij mi oči i ude ledene.
Torquato Tasso (1544-1595)
10.10.2006. u 22:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
:!
Autor: la-donna-ines | 11.10.2006. u 23:35 | opcije
'Udi ledeni'... hihi, to mi se dopada...
Autor: VodenkonjKljasti | 12.10.2006. u 9:09 | opcije