srp mog djeda antuna

 
kad bih ja radila tulum u stanu, tj. kad sam to nekad i radila, imala sma obzira prema susjedima i molila sam ljude da ne laju na balkonu i muziku poslije 12 nismo slušali. ili smo to radili vrlo tiho. sjedili oko stola i po podu i cerekali se.
ako bih trebala birat u kojem prostoru nekog stambenog objekta bih voljela radit zabavicu, to bi bio moj stan.
u mojem stanu je najsigurnije to radit. barem što se tiče susjeda.
nitko vam se ne bi bunio na buku.
jer ne bi imali muda išta prigovorit s obziorm da su valjda bar donekle svjesni SVOJE buke koju proizvode.
ako nisu i ako skupe muda, ja bih ih vrlo brzo mogla osvijestit po tom pitanju.
ne želim bit sad neka nadrkana ..nadrkana nadrkatorica.al..ma . za sve su moji roditelji krivi. trbeala sam pazit kad saugam i kad se tuširam da slučajno susjedima ne bi smetala. o muzici da ne pričam. sve nešto na tiho. nisi sama, stišaj se, ima još ljudi u ovoj zgradi, kolajah..
i tako.
s druge strane, neki nisu prosli taj odgoj. a ja em imam griznju savjest (ajmemeni) jer se tuširam u 12 navečer, em imam griznu savjest kad odvrnem liniju (pa je nakon pjesme i pol svedem opet na normalu) EM MORAM TRPIT NJIHOVE BRĐANSKE NAVIKE SA SELA GDJE JE SVAKA KUĆA NA SVOJOJ LIVADI BILA MAJKUVAMJEBEM
 
 

Psuje i galami. Živo je. ;)

Da sam ja ovo pisala, završila bih sa: Nije to neka vrlina, ali jest, pa da se spomene

:) a sad ću opet nestat na kratko. ono sam bila večerat. s nadrkanim ocem. sad idem istušiurat se. odslušat da je prekasno za to od strane roditelja. a nakon tog probat uc u kupaonu okupiranu od strane jos jednog potomka mojih roditelja i objasnit mu da se pet sati potrošenog vremena na telefonu moglo bolje iskoristit jednim dobrim skesom kod cure u stanu. no sumnjam da ce mu ista bit jasnije. s obizorm da mu to svako tolko spomenem, a on ne mijenja navike.

ja jednostavno nemam uvjeta za život.

ja mislio da ti jedeš samo slova:o

Buka, buka mene vodi. Buka,buka meni godi. Zauvijek će kod mene buka biti u modi.

Ja zivim u kuci na svojoj livadom. Al to niposto nije recept za mir. Kol, evo ti izvadak iz djiterbagovih zakona: "Glasnoca susjeda je direktno proporcionalna njihovoj udaljenosti". :)

(joj, zaboravih dodatak) "Radi se o eksponencijalnoj funkciji"

ma ti brđani sa livade su najgori! to proizlazi iz frustracije zbog dvojnosti karaktera. dođe malo dijete brđan sa livade i pita svoga tatu brđana sa livade "tata, tata, di je naše brdo?" onda tata brđan sa livade toliko navine liniju da ne mora slušat takva pitanja svoje retardirane djece. no, istina leži u tome da tata brđan sa livade ne znade odgovor. i TO ga jebe.