Noturno
I
Moja jednogodišnja prunuka me se boji. Boji se smrti. Boji se moje drhtava ruke i tišine na mojim usnama. Sutra donosi mir, i meni i njoj.
Bakice, cesto te spominjem, rekao mi je neki dan Vlado, da mi zasjaje oči kad o tebi pričam.
II
Svijetla su me zaslijepila. Ili sam zaspao. Ili... Most i rijeka Korana. Žuti golf i gušenje. Dvoje dječice, curica i beban, premalena da bi me se sjecala, svoga oca.
Gogo, pricam im o tebi, kako sam te volio, kakav si bio, ali... odrasla su bez tebe, premalena da zapamte tvoj lik.
III
Molio bih Tomija. Tomija? Tko ste vi? Prijatelj iz JNA, ti si mu sigurno sestra. Jesam... Tomi je mrtav... Mrtav? ...aaa...kako...žao mi je...bože moj... Saobracajka, pogreb je bio prošli mjesec. Moje sučešće, stvarno mi je žao... bili smo dobri... Znam pričao mi je.
Toni Cetinski, 23. prosinca, uzalud stih u kojem vrijeme liječi sve rane, trebao sam ti se javiti prije...
IV
Šest nerazdvojnih prijatlejica iz gimnazije, još iz doba kada se u nju išlo osam godina. Danas jedna živi u Ljubljani, jedna u Rijeci, dvije u Zagrebu, jedna u Londonu. Jedna granata i jedna je ostala u Sarajevu. Zauvijek.
Željka, sve smo davno otišle, a ti si kažnjena kao da je zločin što si ostala u svome rodnom gradu. Nepravdu ne ispravljau citati iz Biblije, možda je samo duši lakše.
V
Pokrenula sam nešto i zato me volite. I ti, i ti me voliš. I vi. I to mi puno znači. I ako se po meni nazove ulica ili banka koštane srži, i ako ostanem u lijepom sjecanju mnogima, i iducih sto godina moje se ime često spomene, i bez obzira na sve, ja nikad necu proslaviti svoj trideseti rođendan. I tridest prvi. I četrdeset... A željela sam život.
Ana, postoje ljudi veći od života koji su to i za života. Ana, ništa se ne da promjeniti s tvojim životom, ispraviti tvoju smrt, ali Ana, ti si promenjila mnoge živote i ispravila mnoge loše događaje koji se trebaju tek dogoditi, ali neće. Zahvaljujući tebi Ana.
27.11.2006. u 0:18 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar