nemoj me zaboraviti

Evo trenutka stvarnosti. I sjete. Iz još jedne slučajnosti, umorna i pijanke, evo nas na istom putu.  Jer samo tako možeš govoriti. Jer me se bojiš. Nudim ti svjet na dlanu sve što sam od uvjek htjela, tebe,sebe ,naše djete. Ljubiš me i ako bježim, trgam se mada se ne mičem s mjesta. Bože,koliko te volim. Do ludila. Kako me muči odanos stvarnosti i nikom tko nije tu. To što te godinama čekam u snovima ne mjenja stvari. Nemogu ih preskočiti. Niti iščupati iz sebe. Da tažim vrijeme, previše je, što ti mogu dati? Maglu? Bol koiji če me uništi? Sve je tako jednosavnoali nije. Što je ispravno nikad neču znati. Želim da sada odlučim ali kako? Boim se i nevladati sobom. Otišlo je predaleko ovaj put. Još jedan put.................... Najviše sam s tobom kad nisam s tobom,tada ti dajem baš sve što želiš, što mogu... Sve o čemu nemaš poima. Nemoj me zaboraviti ma što ti rekla, molim te!

29.11.2006. u 22:00   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar