hm
Postala sam slika jednog razrušenog sna,obris nečijeg sječanja,dio nekog dna... Postala sam bjelo lice s pogledom bez sjaja s usnama bez izrežaja... Postala sam jesenska kiša izgubljena u toplini ljeta, posljednja kap, proljetna sjeta... Postala sam sjena pratim kišu dugu,putujem s vjetrom i u sebi nosim tugu. Postala sam kapi živog srca njima, mrtva, sama ali ipak živa...uz otkucaj srca. Otišla je i duša i odnjela sve uspomene, sve slike, sve rijeći ništa sačuvala nisam... Ni njega koi mi je ponekad bio sve ni onu ljubav, koja sada ubila me
01.12.2006. u 18:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara