zaljubljena

Napisla ću priču, jednu priču o ljubavi...svojoj ljubavi.......moje iskrene riječi. Ali kad bolje razmislim nikad mi nismo ni imali tu priču...ne postojimo mi....nikad nećemo ni postojati...Gledao si me....želio si me....tražio si me i na kraju bi mi uvijek rekao da smo samo prijatelji....Čemu sve to? Čemu ona tvoja ruža, koja još uvijek stoji iznad moga uzglavlja? Zašto si me zamolio za ples onu noć, baš kad je počela da svira moja pjesma? Nisi imao pojma da sam tu pjesmu posvetila samo tebi! zašto si rekao da smo najljepši par tu večer....pa samo smo prijatelji....sam to kažeš. Zašto si mi to sve radio...bol mi stvarao, i na kraju kažeš da smo samo prijatelji...To me je najviše boljelo....JA volim biti uz tebe, tada se osjećam živom. I sada mi, nekaon svega, dođe da ti sve priznam, ali bojim se. Sad imaš drugu djevojku, bojim ti se reći sve...Možda je već kasno, a toliko sam pjesama napisala samo za tebe, za naše poglede, za tvoje riječi, za sve naše trenutke...Noćima nisam spavala, zbog tebe, živjela sam za naše susrete, živjela sam za tebe...Sve je nestalo odjednom...sve ...baš kad se ona pojavila. Uništila je i ono malo što sam imala od tebe. Bila sam sretna s onim što smo imali. Bezbroj pogleda, glupe riječi...razgovori...A sada nemam više ništa. Samo obični susreti na ulici, kratke i nepotrebne riječi....samo da kažemo nešto jedno drugom bez potrebe...i pogled svoj skrivaš i ne voliš me više....možda me nikad nisi ni voli....da li sve da ti priznam, i kažem da živiš i uvijek ćeš živjeti u mojim pjesmama....volim te mala budalice jedna.....zauvijek!

:))