Samo San

Koračam polako ... polako i tiho...Nepoznatom stazom... laganoga hoda..Podamnom je ledom okovana voda...Kojom dosad prošao nije baš nitko...Putevi se šire ... horizonti kruže...Osamljeni vjetar suputnik je mio ...Ne nalazim ni trnje ... niti djelić ruže...Miomirisan je trag ostavljen tu bio...Neobična Bića susrećem tim putem...Haljine im meko obavijaju tijela...Pa nestaju u sebi ... pod svjetlucavim skutem...Pitam se da l' ikada bila su im cijela...Melodija me prati ... svaki korak jeca...Led se lomi ... puca ... topi se u vodu...Sjećanje me vuče ... kada bili smo svi djeca ...Lepršavo skakutali u veselome hodu...Krenuti dalje ...il' ostati na mjestu...Ne činiti ništa ... prepustiti se snu...Al' buđenje daruje mi poznatu cestu...Prizemljujem se naglo ...na dragome tlu...Samo San ... Il' djelić što sjećanje ga krije ...Jednoga će dana izbrisano biti ...Na starome mjestu novi san već klije ...Novu priču priča ... i ne želi je skriti ...

02.12.2006. u 15:23   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar