zaljubljena

Obriši suze maramicom bijelomJer Bog te voli svojom Dušom cijelom,Jednog trenutka , bol u tvojoj dušiIzbrisan će bitiKao što slikar kistom pomiće po platnuKao što zvijezda prosipa svoju svjetlost zlatnu,I kad ostavit ćeš tužne misliDaleko iza sebeZnat ćeš da te Nebo voli,I da svojim Svjetlom cjeluje sad tebe.Društvo ćemo praviti, u osami sobeAnđeli vodiči, dozvoli da te vode.IU jednom trenu, osjetit ćeš radostSa ustašca rumenih, osmijeh će ti rećiKako mali korak, potreban jeOd tuge ka sreći!Jer dok čaša ispražnjena nijeČeka neku dušu druguKoja iz nje žedna će da pije.Ispod tvoga nepca, okus gorakIli sladak možda, osjetit ćeš tek na kratkoI na kraju, na dnu čašeNalazi se ono, što je Bogu slatko!Nektar, jedne ljudske dušeKoja tiho za pomoć moliKoja Svjetlost beskrajno voliS kojom Nebo, rado svoje razgovore dijeliKoja osmjehom svojim,Ja te volim, svakom biću veli!Dopusti mi dijete, isplači se, kad poželišBaš onako,Kako znaš, iz dna duše svoje,Netko Gore, jedva čekaDa umiri srce tvoje.A mir kad dođe,i prekrije svaki pedalj dušeSvaki dio kožeZnaš, i to će proćiIskoristi taj trenutakBudi Svjetlo usred noći!Ja ću sjati tada,poput unutarnjeg suncaZajedno, u plovidbu, ili do nekogPlaninskog vrhunca, koji željno čekaPrvi korak da učini neka dušaJer dok nema kiše, ili bjeline snježneI on znade što je suša.Tuga, radost, i to će proćiZatoBudi Svjetlo usred noći!