Pun Mjesec
Mjeseče...Nestaško si znajTvoj me odraz opet mamiDa uhvatim rukom...Ili bar dodirnem...Neuhvatljivi Zvjezdani Sjaj.Čuvar Ti si Zvjezdanoga BlagaPosutog po Nebeskome SvoduPloviš...Jedriš...Zaranjaš u TamuTvojim Crastvom kruže MeteoriŠto su nalik Svemirskome Brodu.A mi ljudi tražimo TePogled podižemo prema TebiOdgovore očekujemo...nestrpljivo...Ti se smješiš...pa nam kažeš;To što tražite...pronađite u Sebi!I po tko zna koji putaZvjezdano će Dijete pružiti ruke...Podizati pogled i potražiti odsjaj u noćiZvijezdu jednu dotaknuti će Srcem...I na počinak nanovo poći....Mjeseče...Lukavac si mio...Danas sjajiš Punim SjajemA još neki dan od oka si se krioJedrio si...Plovio...Ronio u noći...U snovim šaputao nježne rimeI davao obećanje...Da će Tvoj Sjaj...Ponovno do mene doći.
02.12.2006. u 18:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar