zaljubljena

Ne..ne želim vidjeti BudućnostČak i onda ako otvore se,Samo za mene ta Vremenska Vrata,Ne...ne želim to...jer Strah je većiI uvijek se pitam...Tko je Taj...Što nam svima broji otkucajeŽivotnoga Vremenskoga Sata.A onda opet...Hrabrost progovoriIli Ludost jednog još luđeg srca...I ruku skidam sa očiju svojihA budućnost Vječnim Plamenom goriI ja osjećam da sam sve bliže...Nadomak sam ... Osjećaja Tvojih.Vidim...i Osjećam...Nešto Važno u Plamenu PišeTek pročitam Prvu Riječ...kad...Neka Svjetlost rečenicu izbriše.Glas odjekuje u daljini...To je Poziv Onostranog Svijeta,Pitam se da li to je Poziv...ili Ukor...Mojoj Duši što Sudbinu ometa.Sjećanja se tada jave...Na Prošlost...na Ljubav...Na Tugu ...na Sreću...Na Prijatelje...Strance...Na sve meni poznato...I na Nepoznato...Neznance...I otkrivam Ja u Sebi...nešto Novo...Avanturu što Životom se zove,Koju proživjeti ne bih znalaJer Sadašnjost je Poklon DušiŠto Sudba ga je sama dala.Ne...ne želim vidjeti BudućnostŽelim biti Sad i Ovdje...Ma koliko to je bolno ... ili lijepo...Budućnost neka bude Tajna...I kročiti ću u nju slijepo...Vjera će mi biti Pratnja...Ljubav Plašt moje Duše...Misli moje Slobodna Krila...Da...Ja živim u Sadašnjosti...Tu Prošlost se sa Budućnostli slila.Jer dok pišem ovaj stih...I...U Prošlosti ga ja ostavljam....Tebi što ga sada čitaš...Osjećaje svoje u Budućnost ja javljam.Prelijepa je ova IgraNašeg Vremenskoga Stvoritelja...U Budućnost da se pletem...Ne...to više nije moja Želja.