Oaza

Gradim Oazu, Oku Nevidljivo ZdanjeOkruženu zelenilom, vodom što žuboriRiznicu Ljubavi što čuva ZnanjeRiječima što teku dok Srce govori.Tu Cvijeće anđeoski pjeva...A Travka se giba kao struna violineSa sunčanoga Neba Munja sijevaMiris se širi...koje li Miline...Leptiri krilcima Lahor šire...Janje i vuk pogledom se mire...Svaki Kamen...Grumen Mali...Svjetli kao Svjetionik na hridiSve što diše Životom se hvaliTijelo je Hram...darovano RuhoNitko se ničega ne stidi.Taj bajkoviti prizor...Oaza od Snova,Od Misli, od Želja i svakojakih ČudaPodijelit ću sa svima...Samo...što neki će reći;Gle, još jedna na Svijetu ovomePjesnička glava luda...I uprkos svemuTravka će razigrano rasti...Voda će dalje žuboravo teči...Ovdje i kamenje baršunasto će cvasti...Oaza od Snova...Ima još mnogo...Mnogo toga za reći...

02.12.2006. u 20:06   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar