zaljubljena

Ledeno Srce Oceanom ploviVjetar puše... Nebo se otvaraBezuspješno tračak Sunca loviHladnoća svaku Nadu razara.Nekad Davno...U danima RajaSrce ovo darovano je bilo...S Porukom da Ljubavi ne vidi se krajaSad se čini ... kao da se snilo.Čovječanstvo Krhkog ZnanjaU Zaboravu ovo Znanje krijeJednom godišnje o Ljubavi sanjaI zbog Ljubavi od srca se smije.A Ledeno Srce okovano TamomBezuspješno traži Ledolomca u noćiU njemu Ljubav osjeća se samomI otkucaje broji...Zna... i to će proći!Ritam Srca otkucava jače...Led se lomi...krhotine lete...Zrake Svjetlosti za Ljubav se bore...Želja im je da se ljudi sjete...I Sjećanja naviru...kao Modričasta PlimaSvaka Kap otapa Krhotinu jednu...Ljudska Duša topi Led...U Zagrljaj Srce primaI u Ledu pronalazi Poruku vrijednu.O Srcu...Koje odbačeno u Zaboravu plovi...O Ledenome Omotaču što čine ga snovi....O Istini što otapa Kristaliće Tuge...O Ljubavi što na Buđenje zove i Druge...O Plimnome Valu što čine ga Duše...O Plamenome Vjetru što iz grudiju puše...O Planetama i Svemiru...Eonima Sreće...O Vremenu što Beskonačan Kotač okreće...O Spoznaji ...O Muškarcu i Ženi...O Mjestu gdje nestaju svi problemi...To Mjesto Ljubavni je Bitak...Duši Izvor Najslađi...Veoma Pitak..