zaljubljena

Tiha je noć.Samo zvijezde sjaje.Tamno je.Gdje se skriva OnajŠto Svjetlo nam daje?Kada tmina pokriva svaki dioNebeskoga svoda,kako prepoznati, što je šumaa što bistra voda?Ako tama dopre i do ljudske Duše,kako se zaštit\' od vjetra koji pušei prolazi sve do onog dijela,gdje se Duša skriva u nutrini tijela?
Hoće li mi tada, zvjezdano nebood pomoći biti,hoće li se mjesec pokazatii tamu otkloniti?Hoće li mi svjetlost nebeskih tijeladarovati mir u Duši, koji odavno sam htjela?Kuda tada da koračam, tuđe Svjetlo da ne kradem,drugu Dušu da ne gazim?Hoće li mi tada jedna lučŠto Duša je moja skriva, dovoljna bitida osvjetli puteve moje,hoću li zalutati,hoće li mi tko pomoćiI dočekati me na kraju Puta?Hoću li tad upoznati što je mržnja, strahi hoću li biti ljuta?
 
Znamda dovoljno je i najmanje Svjetlo u tami.
Znamda i ta mala luč Dušu mi s Ljubavlju hrani.
Znamda i kad najcrnija noć ovije tijelo moje,Svjetlost jednom mora doć\',jer Svjetlost je Ljubav,gdje postoje sve dugine boje.Znamda na Putu svomeponekad se kroz tunel mora proći.
 
Znamda Svjetlost se pojavi, onda kada Duša naučipronaći Ljubav i usred najcrnije noći
 
Znamda Dušu moju ovija Ljubav Tvoja.Znamda pratiš me na mom Putu Svjetlosti moja.
Znamda Ljubav otvara i najteža vrata.
Znam
da Svjetlost se rukama ne hvata.Nego u dubini srca mogapostoji onaj dio, darovan od samog Boga.Dok taj dio sjaji poput zvijezde u noći
Znam
da uz Božju pomoćsvaku stazu moći ću proći.A ako ponekad Duša zaluta ili skrene,
Znam
 
postoji Svjetlost koja voditi će mene,sve dok jednog danaČisto Svjetlo ne postanem i sama!