zaljubljena

Možda su mi misli poputanđeoskog daha,možda su mi riječi poputzvjezdanoga praha,možda mi je duša kao list papiramožda poput trna, il' neuhvatljivog leptira.Ali ova pjesma nek' ne govori o tomeveč o onom djelu menekojim prepreke se lome.Jer Duša mi je ratničkoga kovarušim, zidam, gradimsjemenke ja sadimpreko staroga do saznanja nova.
Na tom djelu puta ne cvjetaju ruženiti šapat romori,več oluja grmljavinu šalje, rijeka prestaje da žubori.Mač Svjetlosti ja tada vadim, i vitlam sa njimekule straha da porušimproljeću da prokrčim ja putanakon hladne ,usamljene zime.
 
Na tom djelu putaRijetke Duše društvo mi prave,jer večina ljudi hoda u tom trenu pognute glavekao da je neka tama oduzela im dar govora,pa im je lice okrunjeno trnjemumjesto krunom od lovora.Istina je u tom trenu nešto nepostojećeHrabrost ... nekad davno poznato proljećeLjubav... nedostižan osjećaj, tek kula od pijeskaAl' u malom kutu oka...ipak...možda jedna suza ljeska,Poručuje da ima nade,Da u ljudskom srcu još uvijekZrnca Svjetlosti mogu da se sade.
 
I ja ponovno uzimam taj Mač sačinjenod Anđeoskog Sjajašto još prije ovoga rođenjapoklonjen mi je bio u Danima Raja.Kada nije bilo prevare ni lažikada čovjek čovjeku nije bio vukveč prijatelj najdraži.I znam da nisam sama, da Nevidljiva me Ruka vodida je ispred mene Svjetlosti Vojskašto Ljubavlju se predvodi.Nije lako, u danima tuge,i mračnoga svijetaDopustiti Ratnici u Mojoj Duši da slobodno šeta.Zato otvaram ja srce svoje, sve više i višeneka Mačem Svjetlosti o Ljubavi piše.
 

daj nahuškaj ratnicu u sebi da opiči mačem mež riječi tu i tamo ;)