zaljubljena

Tiha je ova noćpun je mjesec obasjavašapat čujem,ne znam da li sve je sanili možda zbilja, java.
Mjesečina , put si pravipokušava doprijeti do meneali oblak sjenku činii štiti me poput stijene.
Čija se to duša skitadahom svojim miluje po kosida li neko anđeosko bićeili jedan dio tamešto u sebi nemir nosi.
Oči nježne, poput srneplahe, nemirne,crneodgovor od mene žele čutiali kako, noć je, tijelo snivaduša još ništa ne sluti.Da li anđeo si, svjetlost milaili demonduše hladne kao svila,teško mi je rećiu noći , poput oveu postelju ću sama leći.
I sanjati bajne snovekoje šapat obavijaiščekivat dodir nježanšto samoću savija.