srp mog djeda antuna

 
jer sam strahovito pametna, isla sam u 11 ujutro u konzum. na badnjak. tamo se nitko nije smijao. al stvarno. gledala sam im lica. imala sam vremena za to s obzirom na to kolko sam trebala čekat da se mimoiđemo u hodnicima između polica koji bi bili mimoilažljivi da ovi nisu posred svakog iole šireg prolaza nabacali KAŠETE nekih sranja na akciji. ko da sam u indiji, jebote. i na blagajni isto nekih pol sata. isprva sam buljila u dvoje neke slatke djece koji su izgledali ko da su iz šume došli. nije djelovalo kao da im je teško stajat u redu. imali su tu jednu bombonjeru ogromnu za koju su čekali da je plate i s njom su se nemilice mlatili. tj. ovaj jedan s bombonjerom tog mlađeg, a ovaj mlađi ga je mlatarao rukama i nogama di je stigao.
s obzirom da čak ni konzum nije svemoguć, nisu imali ukrasnog papira. nestalo im je. a tko bi im zamjerio. šta su oni mogli znat da će uoči božića, blagdana darivanja, ljudi kupovat više ukrasnog papira nego inače.
tako da sam otišla u drugi dućan. jednako velik i malo manje nakrcan ljudima. sa svim tim vrećama i psom u ruci i srnicama na rukama.
nisam se htjela ljutit jer sam odlučila da se neću ljutit. jer sma mogla jučer u pet do osam otić u dućan i kupit šta imam a ne ostavit to zadnji dan. za špicu.
al sam ipak bila ljuta.
nitko se nije smijao. zaboga. nitko nije imao ni NORMALNU facu. osim to dvoje djece.
i u tom drugom dučkasu sam naišla na te neke papire ukrasne i dvojila između sivog, prozirnog i smeđeg, dakle, u dilemi sam bila nad ČITAVIM njihovim izborom urkasnih papira. i onda sam u jednom momentu vidjela nešto veliko sivo s kolicima kako mi se približava s boka i kroz nos govori "piii-piiiii. piiii-piiii" .hihihi
ah. meni je malo potrebno za nasmijat me.
onda sam se odsmijala u stilu prave šiparice s jednim "hihihi" i srela ih poslije na blagajni. baš su dobri nekak. ozarenih lica i lajavi. smiješni. oni su si kuuupili kolačiće, piva puno i šampanjca više od jednog i dobro. ja sam se malo gledala s njim i s njom i oni međusobno i svo troje smo imali neke blesave-u-osmijeh-istegnute face.
mi i nitko drugi oko nas.
(osim blagajnice one moje omiljene, al ona je luda, brate, ne spada u ovu kategoriju:D)
 
 
 

Kol, i ja se ovdje borim s vjetrenjačama, predaleko je duh Božića, svi su čangrizavi.... zabranila bih glagol "morati" u ove blagdane, pogubili se svi zbog tog moranja.... moji starci se nikad nisu veselili blagdanima, ni sad to ne čine...

Bas sam mislio skoknut do duckasa sad kad sam procito tvoj blog mislim da mi se bas i nesto neide.K vragu sad mi jos i neki koreanski haker pokusava provalit u komp jel moze bez toga

lea, vjetrenjače, da...baš to. :/

i koji si papir zela?

ja sam si zato u zadatak dao posjecivati i obskrbljivati samo u diskontima pica,.. tamo su svi sretni i cudno nasmjeseni,.

LIjepo.