srp mog djeda antuna

napisah prokleti projekat cije je odgadanje preslo sve granice dobrog ukusa, pa tako i mojeg. no eto, napisan je i neko vrijeme sam provela likujuci nad njim i samozadovoljno se keseci nad istim i trljajuci ruke, isto samozadovoljno, od pukog zadovoljstva. mnome uzrokovanog. no ipak, Tajac je vrebao nada mnom. proklet bio, prevrtljiv stvore! cas se pretvori u hrkaj pizduna do mene, cas u vristanje djeteta iz susjednog stana, cas u zujanje u usima za koje dvojim da je realno. no, ako nista drugo , nema vizualnu manifestaciju. bar ne jos. jednom se pretvorio u uvijajuce gliste i nisam se mogla rijesit njih pet pred ocima. smedje, s tendencijom na ljubicasto. no, to nije taj tajac. to nije tajac koji zavlada mnome nakon visesatnog-dnevnog-tjednog-godisnjeg buljkanja u ekran. ovo je onaj dosadni tajas koji ne donosi nista novo, samo preuvelicava pokoji zvuk iz vanjske okoline i tu i tamo mi omoguci kakvu fikciju, no slabog intenziteta i vrlo, vrlo loše kvalitete.Takvi su ti Tajci Minule Nervoze.
i sta da ja sad radim? pa ne mogu spavat. pa ne mogu. ovo je vec treci dan i vise nije zabavno.
 

nakon više od tjedna lošeg ili nikakvog sna, mogu se samo (zlobno) naceriti...

ah nije li ironija da smo ti i ja na istom mjestu u isto vrijeme s istim problemom

pa cekajte, ko da je 5 ujutro, koji je bog svima? mislim, necu sad neku nostalgicarsku spiku nabacit , al bogamubogovoga TEK JE JEDAN

bah. idem citat o pametnom majmunu. sutra je film o slomovicu onom. no, ja.....(osjetila sma snaznu potrebu smao pricat bez smisla i artikulacije)...hm

ironija? ma neeeeeee...to ja zovem ferplay igrom prirode i mene, mora još nekog zajebat, ne uvijek samo mene...

budite sretni, vi svoju nesanicu još brojite danima...

godinama, mara...godinama...