srp mog djeda antuna

 
i tako hodam ja uz za obrt i umjetnost muzej, nije bila još večer, al je već bio mrak KADLI spazim na onom travnatom trokutu ispred tramvajske stanice čovjeka.
za one koji nisu iz zagreba, travnati trokut je OMEĐEN živicom. ili ogradom nekom. tako da ne ide baš pod uobičajeno da ljudi STOJE na toj travi.
e ni ovaj čovjek nije stajao. neg se POZICIONIRAO u centar tog trokuta i
IZ SVE SNAGE
u zrak bacao
KLJUČEVE.
 
O-P-E-TO-V-A-N-O.
 
imao je tridesetak godina, bio je obučen kao svaki prosječni tridesetogodišnjak, čak sam iz nekog razloga pomislila da je ZGODAN.(?)
al nije on bio komični element priče. komični su bili ljudi u tramvaju koji su
SVI OD REDA
očima pratili putanju bačenih ključeva
a kako su bili bacani visoko
očiju uprith u njih
njihove su glave bile
čas uzdignute prema nebu
čas stavljene u prirodni položaj
čas uzdignute prema nebu
čas stavljene u prirodni položaj
čas uzdignute prema nebu
čas stavljene u prirodni položaj
čas uzdignute prema nebu
čas stavljene u prirodni položaj
čas uzdignute prema nebu
čas stavljene u prirodni položaj
čas uzdignute prema nebu
čas stavljene u prirodni položaj
čas uzdignute prema nebu
čas stavljene u prirodni položaj
 
zeleno se na semaforu upalilo,
čovjek se naklonio,
a tramvaj je krenuo.
 
okrenula sam se poslije da vidi di je, al ga više nije bilo.
 

Ne okreci se sine je bio film jucer?

Hm, skrivena kamera? :D Il' čo'ek jednostavno proučava gravitaciju. Danas čudak s ulice, sutra nobelovac. Hmda.

di se seliš?

Tamo daleko. Hmda. Daj, majketi, nisi morala opisati svako bacanje ključa, otpadoše prsti od skrolanja.

Repeticija cini ovu pjesmu, ma ne pjesmu, pravi lirski biser (xixi), snaznijom...

Čekaj, po kojoj pokvarenoj logici preskakanje ploče može biti snažno? :D

Al ne vidis tu finu nit koja djeluje progresivno stimulirajuce, koja svako ponavljanje cini malo drugacijim i uzbudljivijim.. :DDD Mislim da bez tog jednostavno ne bi islo. (btw, jel evil contest jos otvoren? xixi)

zapravo, ako dovoljno brzo skrolaš gore-dolje, dobiješ i mučninu. :D

(mislim da ju je stid, te se sad povukla u osamu) :D

Al prava stvar se dogodi tek kad se priblizis, brzo skrolas, okrenes monitor za tocno 31,18°, te ritualno pjevusis najnoviji hit Tom Jonesa. :D

(ili podmazuje prstice)

(Oštri zube?)

((tocno mi sad dodje da pocnem pisat ontopik))

(a taman sam ju mislio pitati jel' za burek s mesom :D )

Al al burek s mesom na kostima... :)))

jitt, PIZDO:DD

a sendvice sam si isla radit i čaj za sutra. sendivce od mlijecnog namaza i sira...:D ajme kako me sram:))))

he, isto ko publika na tenisu :-))))

očiju uprtih u njih...u bilo što, ponekad nam se to čini kao jedini izlaz...možda je samo tražio trenutak onog između što više nije bilo ono što je, a možda je slomio i tu posljednju čaroliju sebe, baš kada se upalilo zeleno, hebate, možda...

Na, tu ju nahvalis na sva usta (xixi) i sve, radis nove neuralne mikromreze u mozgu kako bi spojio misli, rijeci i simbole... a ona tak... xixi :D

Kol, nije sramota ne jest meso. Dobro, ako nisi zombi. :D

A lako ne jest meso kad ga sama ne lovis (?)