srp mog djeda antuna

 
mosor je bio tamo i sunce iza njega sa tendencijom ka:pojavit se. ja sam bila na otoku na terasi na ležaljci i nisam mogla spavat. cijelu noć to nisam mogla. bilo je zvijezda, cijelu noć je bilo zvijezda, neke su i padale, i oba dva medvjeda, oni nisu i plejade i još neke konstelacije zvjezdane kojima ne znam ime ali ih prepoznam svakog ljeta kad noćima spavam na terasi i nešto je šuštalo pored mene, nešto kao šišmiš u letu il lastavice one šta rupu u kući nam zovu gnjezdom i skakavac je pao na mene dva put. jednom na glavu ijednom pored. i bila sam sva izluđena tim i vruće je bilo usprkos noći
i noć je počela blijedit i ja sma bila u panici da još malo imam da se napsavam još malo prije nego se cijela kuća probudi i počne galamit i da kako ću i hoću li moć i joj i ajme i ljutila sam se an sve na noć na sebe na skakvce na deku na brodove čamaca i šta noć polako prestaje bit noć i što tišina sasvim polako prestaje bit tišina
i onda sam
rekla da kvragu sve u vražju mater dosta je muke bilo i stavila walkman sa jakodobrom glazbom i uzela smoki, neki stari smoki otvoren prije par dana i sjela na ležaljku leđima prema zapadu i licem prema istoku i gledala tamo preko mosora kako se nijanse mijenjaju od tamno plave do svjetlije i svjetlije i svjetlije i svjetlije i tako polako i konstantno i tek tad mi je bilo lijepo
e to se zove PRIHVATIT
 
sad to NE MOGU, jebemumater
 

JA NISAM BIO TAMO...hehehehee

:D

Samo da se zna.. ;-D

kakva divna proza. :D

Đe's, ba? ;)

kolajah, nekak te još ne poznam:-))

hm. sad me kopka malo taj tvoj komentar, scorp

i mene:_))

:))) šta, sad kjad si mi pogledao profil, sad me znaš? hihi

ne, sad mašeš repom:-)))

drsko

al nije mrsko:-))))))))