srp mog djeda antuna

 
o betonskoj polukugli.
ono šta se koristi da se spriječi agresivne vozače da parkiraju svoje aute na mjestima koja nisu za to predviđena. stupići ili betonske polukugle.
tako sam ja sparkirala svoj bajk uz prometni znak pokraj te betonske polukugle. koju nisam uopće percipirala. dok se nisam SAPLELA o nju.
ja uopće ne bih (digresija, kvragu) znala izgovorit SAD svoju šifru. znam je kad se čučnem pored bicikla. takomiboga. uglavnom, nakon šta sam odvezala biciklo, okrenula sam se za kojih tristo supnjeva oko svoje osi, al UNAZAD, držeći sic rukom si i okrečući ga u istom smjeru.
samim čudom je taj bicikl prošao pored betonske polukugle, i SAMIM ČUDOM sam ja samo snažno TRESNULA nogom o istu i uspjela je PREKORAČIT, tom istom nogom, A BEZ da se raspem dijelom po trotoaru, dijelom po cesti sva, s rukama, nogama, glavom, torbom i biciklom vražjim.
nije mi bilo smiješno tad, ni neugodno.
neugodno mi nije bilo jer nikog živog nije bilo na cesti, subota je, pola tri, ljudi su doma i ručaju il su u bircevima i bave se sobom i bližnjima.
smiješno mi nije bilo jer mi instinkt za preživljavanje nije dopuštao to.
ipak, tom biciklistu koji je u TOJ sekundi sasvim elegantno ulazio u TAJ zavoj, samo s druge strane ceste to UOPĆE NIJE bilo NE-SMIJEŠNO.
i uopće se nije trudio skrivat to. lice mu se sastojalo od ruba kape, sunčanih naočala i cereka od uha do uha. postojanog cereka duž cijelog tog zavoja.
ajebote.
to je bila situacija ko ono kad nam je bus split-zagreb stao iz nepoznatog razloga u neko selo iza zadra. koje se zvalo Utripizdematerine ili tako nekako. u kojem nitko nije ušao nit je itko izašao. u kojem UOPĆE nije bilo ljudi, tek jedna klupa s bakom bez zuba i jednim starcem s lulom.
i nogometnim igralištem tik uz stanicu.
s momcima koji su igrali nogomet.
i tim jednim koji je, kad je bus stao, počeo trčat sa sredine igrališta s namjerom za zabije gol, a lopta je bila ispucana prejako pa je odletila PREKO mreže i preko ceste skroz do dvorišta zgrade do.
praćen pogledima, vjerojatno, cijelog busa, s obziorm da je to bilo jedino što se događalo na toj stanici.
eto tako je bilo.
baš tad je morao fulat.
hihihi
 
 

Kaj ne pises rubrike da se svi smiju a ne samo oni koji te citaju:)