srp mog djeda antuna

 
15. 3. 2007. će biti datum koji će ona pamtiti do kraja života. ja ću ga vjerojatno zaboraviti do kraja idućeg tjedna.
jer je 15.3. 2007. ona postala baka, a ja sam još jednom došla do spoznaje, do koje često dolazim, da sam prekoračila rok povrata knjige u knjižnicu.
znam da je postala baka jer je stajala iza mene na blagajni i cupkala na mjestu pa kad ju je blagajnica znakovito pitala jel ima šta novog, ona je jedva dočekala i rekla kako je postala baka prije dva sata.
počela je cika i vriska i blagajnice su skočile sa svojih radnih mjesta i počele se grlit i ljubit ipostavljat pitanja koja se postavljaju kad se netko rodi.
ja sam, po navici, bila nadrkana jer ne trpim dućane i uvijek moram dugo čekat. il je gužva, il je nestalo bloka za račun, il joj se zaglavilo nešto, il je netko boce donio pa ona mora to sortirat il ne može kod proizvoda očitat...
il se netko rodio.
no, ta novopečena baka je iskazivala takvu dječju radost, ciktala i skakala naokolo i sva bila jedan veliki osmijeh tako da sam se i ja u konačnici osmjehnula.
zato na gospođu u godinama ispred mene, koja je taman na red došla, ništa nije moglo odobrovoljit.
kad su njih tri, dvije blagajnice i novopečena baka, izredale par scena u budućnosti u kojima će baka uživat sa svojim unukom, tipa:
ajooj, kako će njega njegova baka sad čuvat
aaa kako će se on šetat sa bakom po parku
aaajoj kako će njemu baka kuhat
ajoj kako će njega sada baka njegova vodit u školu
 
i kad se sve smirilo i žene se vratile na posao, gospođa ispred mene kaže:
ajoj, kako će njegovoj baki on ić na živce kad se bude derao, odbijao jest i radio po svom..
 
hihihihi.
one su sve naglo zašutile.
i nastao bi neugodan tajac.
da se ja nisam počela cerit.
 
cinizam me uvijek razveseli:D
 
 
 

bako zašto imaš tako velike zube?

:)))

Šta radiš u nedjelju? Zaletimo se u park, probušimo klincima balone i otmemo im sladolede. Pa se krezubo osmijehnemo čiki policajcu. ;)