srp mog djeda antuna

 
za sada nije još strašno, al jednom će se dogodit. za sada još ne znam šta sve imam u tom fasciklu kojem se izgubio svaki trag, al doći će dan kad će mi trebat nešto BITNO i onda ću se sjetit da sam ja to tamo stavila.
osim par popisa literature, za SADA, KOLKO ZNAM, tamo nema ničeg. al vrijeme će pokazati. a toga se bojim.
mislim, di da idem. ja učim zaista svugdje. da pročešljam sve knjižnice, birceve i LIVADE grada zagreba koje sam obišla u zadnjih mjesec i pol od kad sam zadnji put fascikl vidjela?
anksioznost će mi razorit dušu.
 
 

rekla bi ti moja baba pokojna da se pomoliš sv. Josipu, on ti je za taj resor izgubljeno-nađeno:)

ja sam u nekoliko navrata poceo pisati dnevnik, i svaki put bi mi ga stara nasla i bacila u smece..

ima neka molitva sv. anti. ali, ja se ne molim, pa ne znam.

Vidis ti ucis po javnim birtijama i knjiznicama a ja sam tek na stadiju po kucama,dakle ti si svijetli primjer za nas pocetnike:)

Anksioznost nije opasna. Duša jest. Znači, na dobrom si putu.