Gdje je moje mjesto?

Ciganka obalom šeće,
prekrasnog lica, prekrasna stasa, prekrsne puti,
ali nitko je neće, nitko je neće...

Suton, more i borova šuma i jedna klupa,
na njoj sjedi prelijepa žena,
divna slika sve dok ne priđeš bliže
i vidiš kako iz velikih, tamnih očiju suze klize.

U noći punog mjeseca pala je, gusta, mrkla tama,
pogledavši lijepu ženu koja plače mjesec se sakrio od srama,
zar ljudim nije jasno da je važnija boja duše od boje kože?

U toj tmini, jedna snažna ruka nježno dodirne ženino rame,
jeden ugodan glas ispriča se za taj iznendadni dodrir
i zamoli za mjesto na klupi.

Sjedi stranče, sjedi pored mene, u mrkom mraku ne vidim te, ali ne bojim se.
Pričaj mi stranče, boja tvoga glasa hrabri me i grije.

Riječ, dvije, rečenica na rečenicu, priča na priču,
osmijeh na osmijeh, suza na suzu,
ruka na ramenu, poljubac na obrazu,
tijelo na tijelu.

Sviće dan,
plave oči zaljubljeno gledaju crne
jedan crni pramen povlači se po plavoj kovrčavoj kosi
jedana bijela, snažna ruka čvrsto drži nježna, tamna ramena,
jedan sretni par i sva ljubav ovoga svijeta.

Nitko je neće, nitko je neće, nitko je neće,
misle, uz nju im nema sreće,
a griješe, griješe, griješe....

:)