Gdje je moje mjesto?

Rekla je vrativiši se iz toaleta: neki je tip ošamario jednu djevojku.

Pogledao sam prema vratima upravo kada je uplakna djevojka izletila je van, a za njom "tip", crnac!

Ej, crnac! A ona je samo rekla: Neki tip.

Koliko bi vas reklo: neki crnac, jedan crnac, crnčuga... Pitam se, što li bi ja rekao: Zamisli, tamo neki crnac šamara!? Nadam se da ne bi.

To je ljubav, rekla je drugi puta. Ja nisam baš tako doživio ta dva homića što su se zaljubljeno gledali. Nisam razmišljao o ljubavi, samo o tome kako sam cool jer sam tolerantan i ne smeta mi što su s nama u društvu. Ona je vidjela dvoje zaljubljenih ljudi, ja sam vidio dvoje drugačijih.

Jednom sam bio zao (ne prema njoj), i srce mi je slomilo i to ne zato što sam bio zao i zatim se pokajao, nego zato jer je ona moju zloću primjetila i od tuge zaplakala. Voljela me je.

Još uvijek zljubljeno je gledam.
I dalje divim joj se.
I nadasve volim je.

Kemija je u stalno prisutna.
I leptirići.

Ali mi nikada nećemo biti skupa.
Nisam je dostojan.
Moje prekrasne, dobre vile.

je, tak je lakše, ne bit dostojan ;)

:)

lep post :)

aha.