Gdje je moje mjesto?

dok sebi pišem pismo koje bi tebi htjela uputiti,
osjećam se i ispunjeno i prazno, i toplo i hladno. Pomisao na tebe me puni, tvoja daljina prazni, sjećanja griju, budućnost hladi.

Znaš li za razliku između užitka i bola? S tobom ja tu razliku gubim.

Boli me dok volim te.

Oni filmovi gjde publika navija za sretan kraj kojeg nikad nema jer Oskari odlaze dramama. Smijeh nije na cijeni.

Hodam po rubu. Života, društva, misli, krova. Ali, na to smo navikle, zar ne?

Teško je čitati druge, čak i ovdje vecina čita moje riječi sa primsli na dva ispreletana ženska tijela, samo rijetki vide jednu ljubavnu priču. Onu za Oskara.

Čitaš li me? Ne moje tekstove, to neka drugi čitaju, ti, molim te, čitaj mene.

I zašto se molim te rimuje sa volim te?

Valjda jer... život je lijep bez obzira na sve...

...lijepo te je opet vidjeti..i čitati...istina..ovo je tužno..ali..."život je lije,bez obzira na sve...":-)))**

Boli me dok volim te.Baš dobro rečeno.

cesto je citati druge,ako nismo procitali svoju zivotnu pricu...

tesko:))

O bože.