srp mog djeda antuna

 
s obzirom kako svjedočim vlastitoj glavobolji i očobolji već neko vrijeme, počela sam opet koristit naočale za čitanje koje koristim kad mi padne na pamet il kad imam očobolju ili glavobolju za koju mislim da je potomak očobolje.
da, da, debele su ko pepeljara i imaju smeđe debele okvire (ah, ..)
i zaključila sam da ja ustvari ništa ne radim kako bi pomogla svojim očima. mislim, kad u monitor buljim il u tiskana slova, onda mi je fokus na tom nečem u šta gledam. al kad hodam il kad pričam s ljudima, tad isto vršim fokus..fokusaciju...djelujem fokusativno na objekt...tada se opet fokusiram na nešto, tako da u principu cijelo budno stanje naprežem oči.
tako da je terapija koja mi je pala na pamet bila
- ili stalno spavat
- ili imat defokusiran pogled
od spavanja sam brzo odustala jer sam se išla natjerat da spavam u 2 popodne pa sam se sama sebi počela smijat kak sam glupa. ostala je defoku..sa..cija. a TO je TEK smiješno.
imala sam priliku vidjet 15 ljudi na hrpi kako defokusirano zurlaju oko sebe i to je naprosto neopisivo smiješna situacija. nisu bili ludi, neg. ne da mi se objašnjavat sad uzrok toga. nije bitno.
uglavnom.
to su nužne stvari koje vaše oči naprosto zaslužuju.
to ja mislim.