Dijete cvijeća

Vec pogled prema tebi, šaptao mi je buducnost.
Ti, uspravljen, tihog glasa i odvažnih pitanja vodiš me s druge strane.
Dok ti se usne usporeno micu, u mojim ocima gube svrhu. Dovoljna je igra tijela i opipljivi razgovor. Trenutak je vec iza nas. Osmijeh zbunjuje, želja vrišti.
Ti, sve bliži svemiru, trciš u nepoznato, ja bliža slabosti, tresem se od gladi za snagom. Mi smo obgrljenje, splet priviđenja. Prepuštajuca tišina mi sklapa oci. Želim reci-i ja sam se pitala, dok nevješto pokušavam izbjeci pogled, osjecajuci hladnu plohu pod vrhovima tvojih prstiju.
Pokazao si mi kako osjetiti sebe. Strah me je osobe koja sam uz tebe.
Ono što želim je između krajnosti. Strpljenje nestaje u tragu odobravanja. Želim shvatiti pa dozivam toplinu tvog tijela. Micem ti pramen sa lica, vrata se vec zatvaraju. Borim se, dok strepim za novim susretom. Bježim.glumeci ispraznost.
Tvoje usne, ljepše no ikad...