Jebes vremena kad se stalno mijenjaju i nikak se priviknut na njih
Sjecam se krajem zlatnih osamdesetih pa i pocetkom izopacenih devedesetih kak sam kao mladi mulac po Berlinu trazio neke nezavisne izvođace na cds i bilo ih je malo po supkovima grada gdje shopovi rade kada gazda dojde a to je relativan pojam no kad ga ulovis na djelu onda mozes s njime i lupati po speku,luku,jegeru i testirati sve pive susedstva i komunikacija je obicno posle sve bolja i bolja.Nakon komunikacije krecu curice a nakon curica slijede racije.Srecom upao sam u dobro drustvo pa su me lijepo tretirali i to mi se svidjelo.I tako ja svako malo odem provjeriti kako stoje stvari i jel oni moji grafiti i dalje stoje ili ja to mogu i bolje.I nedavno sam bio tamo i vidio previse cds a premalo ploca i iz njih je zracila neka samoca.No brzo sam skuzio da zadovoljenjem sebe mogu emocije prenijeti i na njih pa tko među radnju jebe.Krenuo sam i prosirio znanje spoznajom da su cure i dalje ljubazne i da se vole emotivno upoznavati i sto je najzabavnije nisu naucene prigovarati....bar (se pravim da) ih ne razumijem:)
17.08.2007. u 13:49 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar