srp mog djeda antuna

dok sam se kretala bajkom prema konzumu pokušala sam se sjetit u kojem momentu mi je postalo običajeno odlazit u konzum, a ne u mercator. bit će da je do toga što već neko vrijeme raspolažem samo ograničenom svotom novaca pa moja filozofija o prekrasno čistom, urednom i praznom od ljudi mercatoru kao boljem izboru pada u vodu.

na dijelu s voćem pokazalo se da sam ja njima (svima koji nisu prodavačice) nešto kao prometej. konzum je očito odlučio uvest malo REDA u ta svoja poluskladišta pa vrećice za voće nisu pobacane posvuda po voću, tezgama i podu. što je, očito, strahovito zbunilo njegove potrošače jer su izgubljeni u prostoru, a s krastavcima, tikvama i jabukama u rukama hodali uokolo uzaludno zvjerajući za komadom najlona. kojeg nisu vidjeli nigdje drugdje no u mojim rukama, a ispunjenog povrćem.

samo na prvo se nisam snašla. zvučala sma nešto kao: "paaa...tam (upirem prstom).. kod onog zelenog, ..jel vidite?"

ostala tri dogovora na isto pitanje sam izvela na način da bi mi svaki djelatnik bilokojeg infopulta bio zavidan.

i tak još neke stvari.

danas je ludnica od dana, kažem vam.


(šta god napravim, sama sam ko prst. izluđuje me to.)

Ovo mi je fascinantno.

jelda? i meni. upravo je JEZIVO koliko se slova može natipkat o ničem.

Važan je prst. Ili dva.

Jel' Konzum otvara dječja igrališta?

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

sinulo mi je da sam vidjela novo igralište dječje na livadi pokraj k. al..nije mi palo na pamet da bi to moglo imat veze s dućanom? o bože. to je..to je..AGRESIVNO od njih.

Jest vala, mene već peku oči od silne agresije.

"dok sam se kretala bajkom prema konzumu"... mda... Todorić avancir˙o... i u bajkama ga ima (iako...Kolaju bi volijo upoznat... ono radi tetke joj-miraščike ne-udane... postarije).