srp mog djeda antuna

u muzeju grada zagreba do kraja desetog se može kupit slatkiše iz starih automata za slatkiše kakvih je bilo po zagrebu 30ih godina. u predvorju muzeja.

ja bih to definitivno probala. pogotovo sad, kad imam potrebu za abnormalnim količinama slatkog. i sustavno je zadovoljavam. a šta. debela-debela. nemrem si pomoć. a jučer sam se čudila sama sebi u bazenu. kao, nisam dugo bila pa odlučih nakon 750m izać van da se ne forsiram sad još tih 250m. i inače mi nakon pauza tih 750 bude sasvim dovoljno. onak, na granici. al ne. nije ni čudo s toliko šećera u tijelu. plivala bi do danas ujutro valjda, samo da mi se prsti već nisu smežurali.

šećera, šećera amo, jer utjehe nema u vodi

Ja dobro plutam kada sakrijem sidro pa me uvijek koriste za multifunkcionalnost a sto se tice secera za bakljave se uvijek mozemo dogovoriti a ovi automati su mi shit,nagledao sam ih se po svijetu

Taši taši tanana i svilena marama, u marami žećera za kolaju i Marina večera.

Cimko stojadinko znas da me K-lajna ne voli no vjerujem da ces ti bolje s njom propatiti pa ti zelim puno uspjeha u tome uz kaugume svih aroma a jednina cudna bi bila arome

secer - nedostatak ljubavi prema sebi, odnosno nemogucnost ostvarenja stvarnih ljudskih relacija, ni sa sobom ni sa drugima. Plus velika pohlepa za slatkisima!Hihihihihii

A sto bi bilo seceras? onaj koji je ostvario sve svoje snove a sada ostvaruje i tude?

E to je već šećer prešao u patološko.

Patolosku opsesiju prema K-lajni ili upcenito i bez lanac ai biceva

...i bez lisica, dovoljan bi bio i šal od svile.

No mogu ja i dalje bez medalje(kolajne).