Gdje je moje mjesto?

Pitaš li se tko sam, što me k tebi vodi?

Znam kad i kako bi me želio prvi put vidjeti: dok se probijam kroz gomilu ujutro pred zgradom u kojoj radim dok me ti promatraš sa terase nekog kafica. Želio bi svoju slike mene potvrditi.

Znam kako me zamišljaš: visoke pete elegntnih cipela, skupe čarape i poslovni komplet, suknja i sako. Uredna frizura i malo šminke, taman koliko i gdje treba. Hodam gledajući ispred sebe sa mislima na poslovne obaveze koje ću opet najbolje riješiti. I na trenutak, zbog novog uspjeha, na kutu usunice trag smješka. Ulazim u zgradu nesvjesna da sam pored tebe prošla.

No, ne zamišljaš li me preozbilnjo? A možda i jesam takva! ;)

Što me k tebi vodi?

U svijetu uspijeha neuspjeh nije dozvoljen, slabost se kažnjava. Budi moje utočiste, moja kućica spasa.
Dopusti mi da budem slaba, da te uhvatim za ruku i glasno u sebi povicem: Pik spas!

Znam, reci ceš mi, da nisam slaba, jer samo jaki mogu priznati svoje slabosti.

Tko sam?

A tko si ti? Iskonski strah od nepoznatog, od mraka i dubokog mora tjera nas prema svijetlu i poznatom okruženju.
Ali znatiželja ubija strah. A vjera u bolje tjera nas naprijed, uprkos mraku i dubokom moru.

Ja sam... znatiželja i vjera. Ti budi moj otok sa svjetionikom.

I to me vodi k tebi, svijetlo u mraku, pravilne frekvencije i boje.

(nekako znam da nisi pirat koji lažnim signalima na hrid moju brodicu vuce...)

ak si ti to napisao, onda ti moram reć da sam iznenađen, i to vrlo ugodno...a ak nisi onda ću te isto pohvalit...za dosljednost;))))

opa...jako fino ovo. :)

Monthy, ti si stalno iznenađen...

čudan način rušenja svjetionika..znaš..

nekoga tajno ljubis...onako barem :)

patuljkicezapetoricu, nekako ljubim nekoga negdje... ti čitaš iz kugle?