Gdje je moje mjesto?

Dugo sam te skidao. Mjesecima.
Kakva li bi to samo partija pokera bila, sve karte u mojim rukama, a gace i dalje na tvojim nogama. Koliko pari si ih obukla?
Danima si mi davala da te ljubim, svaki put za centimetar bliže, svaki put za sekundu duže. A onda si jednoga dana rekla da si spremna. Samo tako. Spremna.
Nikada nisam kupio toliko ruža. Kao da su znale da su tu samo zbog latica, stabljike su ostaviljale krvav trag svoga trnja po mojim rukama. Ljubav je bol. Crvene boje.
Došla si nasmijana, mirisna i tako... nježna. Zanimljiva igra pantomime u kojem disanje nadjačava glasnocu neizgovorenih riječi. Više ne znam da li te skidam ili se skidaš, i tko mene skida, znam samo da ne znam kud i kako nestade naša odjeca.
Uzimam te za ruku i vodim po stazi od latica do kreveta prekrivenog laticma. Osjecaš li nježnost koju gaziš? Osjecaš li kako miris ruža nadjacavaš? Da li ležeš na latice ili toneš u latice? Prelazim ti rukom po tijelu, znaš li da su latice pod rukom grube u usporedbi sa tvojom kožom? Da li znaš da su latice počele mirisati po tebi? Ti si miris ruža. Privijam se uz tebe, ljubim te. Ti i latice posvuda, po mojim rukama, po mojim usnama, po mojem jeziku. Nikad nisam lizao latice sa i iz nekoga. Začinila si ih, a ne one tebe. Tako si nježno lijepa. Ti si ruža bez tranja. Ja sam tvoja rosa.

nemoj gledati film s nazivom kao što ima tvoj blog, glup kraj do bola :)))))

he ,he , ..........:-)

Glupa do bola si ti, guskice.

Prvi puta čitam tvoj blogu.
Lijepo, zaista lijepo....

opa Bart...sve bolje i bolje. :)

...ti si miris ruža....