Moj jebeni Weblog

Popio sam dosta crnog vina kojeg su mi poslali starci u Zagreb. Al ga je nestalo i sad pijem cimerovo koje je gadno.

Ono moje je nektar.

Dakle, pijan sam. I sretan. Sto s pijanstvom ima jako malo veze.
Da vise pijem vise bi i pisao ovakve pizdarije. Ovo je prva.

Prije nesto vise od sest mjeseci upoznao sam curu koju sam zavolio. A upoznao sam je na iskrici.
Nista u tom travnju nije bilo kako treba. Jebeno sam patio zbog nekoga. I nista mi nije bilo jasno. Znao sam samo da s tom curom ne zelim nista imati, a opet sam zbog nje patio.

Ona (s velikim O) je dosla u pravom trenutku. Ispocetka je to bila samo utjeha. Lijek za moju emocionalnu sjebanost. Nisam se u nju cak ni zaljubio. Bila je zensko bice koje mi je pruzalo utjehu. Ne fizicku, emocionalnu.

Ljubav nije dosla odjednom. Rasla je polako. Znam tocan trenutak kad sam shvatio da je volim. Lezali smo na zalu i malo pricali. Gledali smo se.
I tad sam osjetio nesto sto ni jedan covjek na svijetu nije uspio objasniti ni zapisati na papir. Trebao sam prespavati noc i docekati sljedeci susret dok nisam shvatio o cemu se radi.

Od tada taj osjecaj neprestano raste.

Volim je.

Volim te.

:)

gruba, jos si na ovoj domeni? mene nije dugo bilo. ne pijem puno :) eh, i promjenio sam nick

puno promjena, sretnih i bericetnih. fino fino, kao danasnja mamina sarma :)

ne valja stajati na mjestu, glavno da se nesto mijenja. cak i iz lose promjene nesto naucis :). ah, sarma... sarma je savrsenstvo. a savrsenstvo se ne treba mijenjati :)

meni se cini da idem istim putem tvoje price, al pssssssst.. necemo coprat. ok? ok.

;)