oči duše su osjetljive...
I kao dvije zvijezde na nebu, čije suze polako kapaju u zemaljske oceane, čekamo da se dogodi susret između vječnosti i sada. Iznad koraljnih usana lebdi zrak tek da se udahne, a usne se ne otvaraju. Hoće li taj zrak ostati i čekati usne da se otvore i udahnu ga ili će prolelujati dalje? Oči duše su osjetljive… vide daleko i ponovo se sklapaju, a iza mojih golih ramena stoji muškarac – neodlučan i zbunjen. Kako prići i ostati? Možda iza četvrtog dana, prvog od snijega, osjetim njegove ruke na golim ramenima. Možda.
13.12.2007. u 7:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Jako lijepo rečeno. Vjerovanje u ostvarenje je snaga.
Autor: Dicentra | 13.12.2007. u 7:45 | opcije
...iščekivanje..nada= ljubav....
Autor: alma13 | 13.12.2007. u 8:46 | opcije
nada..nada..
Autor: jesen_h | 13.12.2007. u 15:32 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 15:00 | opcije