Cvijet kraj izvora...je sjena duše

"Paradoks našeg vremena je da gradimo sve više zgrade, no nižeg smo praga tolenrancije; autoceste su šire, a pogledi sve uži. Trošiimo više, a imamo manje, kupujemo više, a maje uživamo; imamo veće kuće, a manje obitelji. Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena imamo sve manje. Imamo veće obrazovanje (titule), a manje smisla, više znanja, a manje pravilno prosuđujemo, više stručnjaka, a više problema, više medicine, a manje zdravlja.
Pijemo previđe, pušimo previše, nerazumno trošimo novac, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, preumorni se ustajemo, čitamo premalo, previše gledamo TV, rijetko se molimo.
Umnožili smo stvari koje posjedujemo, ali smo smanjili vlastite vrijednosti. Previše pričamo, rijetko volimo i prečesto mrzimo.
Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Bili smo na Mjesecu i natrag, ali imamo problem upoznati svog susjeda. Osvajamo Svemir, a borimo se sa neistraženim «svemirom» u sebi. Napravili smo velike stvari, ali ne i dobre.
Bavimo se pročišćavanjem zraka, a ne duše. Pišemo više, a učimo manje. Planiramo više, a postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i kako strpljivo čekati. Stvorili smo kompjutere u koje pohranjujemo sve više informacija, da čine sve više kopija, a sve manje i manje komuniciramo.
Ovo su vremena brze hrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih duša,  naglih obogaćivanja i šupljih veza među ljudima. Ovo su vremena dviju plaća u obitelji, a više razvoda, ljepših i većih, ali razorenih kuća. Ovo su vremena pelena koje se bacaju, veza za 1 noć, pretilih tijela, tableta koje čine «čuda»-od veselja do smirenja i na kraju... smrti. Ovo su vremena kad je životu u «izlogu»,a  «skladišta» su prazna.
Sjetite se provoditi vrijeme s ljudima koje volite jer neće zauvijek biti tu. Sjetite se reći lijepu riječ, toplo zagrliti ljude koje volite, jer jedino blago koje možet dati – je vaše srce,a to ne košta ništa. Sjetite se reći «volim te», ako to stvarno osjećate. Sjetite se pomoliti, naći mir u sebi i.. pomozite onima koji ga traže. "
George Carlin, komičar

Najjaci blog do sada... definitivno. Bez konkurencije.

da, i mene je iznenadio tekst - odličan je

Citam ga cetvrti put...

Slažem se da je George opisao točno našu svakodnevicu no ne slažem se da je ovo najjači Blog do sada mislim na tvoje Shadow.
Ti sa puno manje riječi i fantastičnim slikama kažeš puno više ili ja pak više volim tvoje misli i tvoj pogled na ovo što nas okružuje.Znam da sada zvučim sebično!
Koga danas interesira istina?Pitanje za raspravu!

«philll..», ono što ja izražavam, to su moje intimne misli, koje podijelim ovdje sa dragim i dobrim ljudima... na kraju, svatko od nas ima duboki bezdan svog unutarnjeg svemira, tako da svatko može u sebi pronaći onaj svoj bezdan, a kad mu on uzvrati pogled, pitam se.. što li se čita na tim licima?

Kao što rekoh reagirao sam isuviše sebično,no znaj da mi više znači tvoj prigovor nego sva nabrajanja gore navedena.Jučer gledam prilog na tv-u M. Bolton komentira kako svaki slavan čovjek treba iskoristiti istu da pomogne bolesnima i sl. i k tome se uspoređuje s našom preminulom Anom Rukavinom.Biti ću vulgaran........... njegovu slavu!

Da, puno je on toga nadrobio i što je najgore.... uglavnom je u pravu :)

"Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah" - G. Karlin... lijep citat, svatko je original, a mnogi pokušavaju biti originali, no to su blijede sjene nekih kopija koje šetaju između života i smrti... Ana Rukavina je, neosporno, bila i ostat će osoba, koja je prekratko zauzimala svoje mjesto na ovom našem globusu, ali u srcima svih ljudi koji imaju - srca, ostat će zauvijek...

''Jedina osoba, koja je uz nas čitav život, smo mi sami.''

Shadow upravo tako spadaš u osobnu skupinu ljudi koje sam uspio do sada u svom životu ne upoznati nego dokučiti te nisam uspio,a dokle god se budem trudio znači da si meni vrlo značajna i spadaš u red najbližih meni.

hvala, "phili..." ... :) lijepo te vidjeti na mojim stranicama :)

Tko sam ja? Na ovo pitanje vjerovatno bih imao najšturiji odgovor.

Moram za obavezama, oprosti mi vidimo se!

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba, objavljuje mu se u svoj punini.

A MANJE se toleriramo i VOLIMO...