Cvijet kraj izvora...je sjena duše

To zlatno sunce prosipa snopove svjetlosti po sunčanim likovima i krasnoj planeti. Ah, kako smo hodali onim šumovitim stazama tamnih sjena gdje smo na nekim polumrtvim izvorima zaustavljali trenutke zatvaranja kruga i pretakanja jednog kruga u drugi. Iz tih nepomičnih sfera, tko će mi reći što se stvarno dogodilo? Što je bila stvarnost, a što san? Jesam li sanjala ili sam zaustavila polugolog čovjeka i pozvala ga nekim izmišljenim imenom? U zavjetrini mojih dlanova spavaju prelomljene linije i čekaju opet neko novo buđenje tankih prstiju sudbine, koji pletu nevidljive mreže mašte na slabašnom tlu stvarnosti. Imala sam sjenu mjeseca na čelu, dok sam u sjećanju oblikovala tvoje konture, ali iz nekog drugog sjećanja izrasle su sumnje, nemiri, prolazni snovi. Ne spominjem te više glasno... tek u sebi započnem neko slovo, ali se zaustavim, jer je sve nasukano na oštre hridi, a noćne staze me odvode u neke druge ulice Gornjeg grada. Kad dodirnem ledenu kocku vrućeg neba možda ću, kao umoran mjesec, spustiti svoju pustinju prema moru soli, kako bih napravila ocean i zaplivala u nepregledne užarene praznine.

:))))))

shad, sve najljepše u Novoj, od srca...zagrljaji moji D. i tebi :))

hvala, draga "leonardice..." :) i tebi isto tako ... puno zdravlja, sreće, veselja i još ljepših misli obojanih plavim i umotanih u 7 prozirnih velova :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr