vrag nosi adidas

Prekrasna, ružičastih cvjetova protezala se pola metra u visinu. Na tri mjesta vidjeli su se pupovi koji su obećavali eksploziju ljepote u prostoru, jedan cvijet je kao malo nagrižen, odlazi, ali treba ga ipak ostaviti još par dana. Kako se zaljeva, kako ju održavati, koliko puta godišnje cvate, gdje si je kupila, koliko košta, ah, predivna je, vidi ju što je krasna....uzdisali su svi klanjajući se orhideji. Podsjetila me na film Adaptacija, čak sam pomislila, možda je to jedna od rijetkih, možda je orhideja duh.
Toliko je bila lijepa da nitko nije ni pomislio da joj dotakne ijedan cvijet, mada bi to željeli, nisu se usudili zadirati u nešto tako fino i elegantno, nešto tako osjetljivo, nitko nije želio dotaknuti čak niti list, a i bila je prigodno zapakovana u mrežicu...orhideja poklon, poklon mladencima za sretniju budućnost.
Znaš, bit će nezgodno kada ćemo ju voziti u Zagreb, netko će ju morati držati cijelim putem, vidi što je lijepa. Dobro netko će je već pridržati.
Jednog dana, nakon tri dana, hoćeš li molim te pogledati da nije ovo ukrasna tegla, ja ću je podići pa ti vidi jel su rupice dolje....nema rupica, hihihhehehe, zaljevaš u ukrasnu teglu, pa zato ti je tanjurić pun vode...pazi, pazi kada ju dižeš da je ne oštetiš....gosti se redaju, svaka susjeda i svaki muž oduševljeno gledaju....slušaj, ja ne mogu u cijelom gradu naći takvu, ajde pitaj gospođu gdje ju je kupila....pih, pa ima ih kod....hrpa, svakakvih....
Nakon pet dana, ulazi, žena za sve, za kolače, kuću, štrikeraj, sudoku, cvijeće...ulazi žena glavom i bradom....Oho, govori s vrata, kako je lijepa, sjeda za stol i promatra, šteta što je umjetna.....nastaje muuukkkk, tišina, nevjerica.....ma je je, podiže se od stola i dira (malo grublje) listove...vidiš da je....hm...šok...ajde nema veze, istresli vodu, a bilo je vode iz tegle...dolazi ona koja ju je donjela, žena izrazito osjetljiva na cvijeće....joj što je krasna, je je , hehehe, nikada neću zaboraviti izraz lica kako joj se divi, svom izboru cvijeta, vidiš, još je procvjetala...ne mogu se suzdržati...je, da, vidi kako daje cvjetove nastavlja ona i promatra ju izbliza, dotakne cvijet, ne shvaća samo se divi...umjetna je...kažem onako usput....štooooo? ma nemoguće , ne, nije, navlači ju za laticu i sjeda...a trgovkinja mi je pomogla izabrati, još smo birale koju ćemo...e, sada se ja pitam, ili su dobre kopije ili trgovkinja laže ili je sve blefer...zapravo ne pitam se ništa...orhideja je u smeću.

haha, dobra ti je priča! pada mi na pamet par njih koje ju ne bi ni-ka-da bacile u smeće...

yip,lovac na orhideje.....

ove što je nebi bacile...to mi je super, kad vidim hrpu umjetnog cvijeća po kući..hehe

krenimo u lov

idemo u lov..

da habidabi, sjećam se, slični ste