srp mog djeda antuna

bilo je ljeto. ležala sam na hotelskom krevetu stražnjim dijelovima svega.nogu, leđa, glave.

noge su mi bile raširene, ruke svinute pod glavom. raširila sam prste nogu da ulovim u njih vjetar. onaj isti koji je lelujao bijelom zavjesom koja je sa štokom balkonskih vratiju i ogradom balkona činila okvir za sliku s motivom mora, sunca i hvara u daljini.

čula sam ga kad je ušao u sobu. tamo negdje iza mene njegove stopala su se kretala smislenim smjerovima, a ja sam čula samo kaotično stiskanje stopala o parket i pločice.

- budna si? ..kaže on glasom hrapavim od sna

- znaš šta želim? ..kažem zvonko i glasno ko da sam pojela tri jaja.. želim čašu narančinog soka

jučer smo pili jako pa je zahtjev bio sasvim opravdan.

- čekam!..kažem i oblikujem prste jedne šake kao da držim imaginarnu čašu u istoj i lupim njome po madracu

-eee! pa gle! baš tog imam!.. kaže on i slavodobitno izvuče juicy tetrpak narančinog soka

po prvi put tog jutra okrenem se prema njemu i kažem: juicy tetrpak narančinog soka!, zatim se hitro vratim u početni položaj i kažem: SVJEŽI!

- jako smiješno
- svježi
- joj joj ona bi svježi, odakle mi svježi
- idi nabrat
- nemam cjedilo
- idi kupit
- ne znam di
- reci njemu
- neće on
- idi ti
- neću
- nećeš?
- neću.
- ah dobro, morala sam probat, kažem normalnim glasom, normalnim kretnjama se dignem i normalnim kretnjama nastavim jutro.

kasnije tog jutra kad nam je uspjelo izać iz hotela, naletjeli smo na terasu koja je nudila svježe iscijeđen narančin sok. ja sam rekla: ii i onda smo sjeli.

to mi je bilo lijepo jutro. jedno od lijepih jutara. bilo je mirno i mirisalo je na more.

srela sam se s njim večer ranije. dovezao me rođo i njegova cura, sjedili smo u kafiću na molu i čekali. da me se preuzme:).

- jesi na molu? nisam sam, sms

- nisam ni ja:P na samom kraju smo, sms

bila sam kao opuštena i vrckava al me kopkalo malo. skenirala sam njegovu mentalnu sliku u glavi i nisam našla nikakve zamjerke na liku mu. drugog nisam mogla skenirat jer ga nisam nikad vidjela. no nadala sam se najboljem. nisam imala volje za kasnija objašnjavanja za stolom prisutnima dal i kako to.

a onda su se pojavili. ko u reklami za tvornicu duhana rovinj. frajer i žena u bijele plahte zamotani skakuću plažom ko jarići dok im vjetar mrsi te iste plahte.

e tak je ovo bilo. u slow motionu. u bijelim hlačama lanenim i bijelim košuljama. samo šta tu nije bilo "suprotnog" spola.

gospode, zaista izgledaju ko pederi. djelovali bi manje homoseksualno da nose sa sobom tablu:mi smo gay., pomislim ja

čekaj, ...oni su pederi?, rođo me pogleda tim pogledom

kolajah...pa kaj su to.., pogleda me cura tim istim pogledom

a onda se oboje dignu i nekako usplahireno napuste stol.

ostadosmo njih dvojica i ja i lijepo s napismo i provesmo.

Dobro je. Priča uvijek mora imati. Riddle na kraju!

ajd, pet, sjedni :))

...ja i dalje mislim da je frizura tvoj nepremostiv problem...

volim ovakve pričice

sve moje prijateljice imaju minimum 2 frenda gea, sam ja neam ni jednog ni u natruhama da mi ispuni formu. dragi lastane, a di sam ja pogriješila. i ja bi bila fensi.

Sve je za pet.

...osim reklame za tdr.

fino,nema šta:)

... "raširila sam prste nogu da ulovim u njih vjetar" ... ovaj detalj skoro da mogu vizualizirati... i odmah me podsjeti na Nizozemsku, ono vjetrenjače i tako to... da.(čKaBra-ijopeta-abraKadabra)

Uf, skoro se uplašio da nisi više tipfelerična. No, izvukla si se na kraju. :D

je kolini prstici fakat furaju na vjetrenjace, narocito u prugastim gamasama. prrrr