Cvijet kraj izvora...je sjena duše

I uvijek se pitam, mogu li zelenim voćem - kao slučajno -pasti na zemlju od zrelosti, što je vječnost mojih trenutaka i koliko dana još moram čekati da bi mi se mlade lastavice ugnijezdile ispod balkona? Imam li okus zrele lubenice ili sam daleko od sebe odlutala u sfere, što ne poznaju sunčana jutra ni blage lipanjske noći pune jagoda, šampanjca i slatkog osjećaja kad gubiš samu sebe, a dobivaš?! Volim tu gorku slatkoću što se hvata za kožu i odijeva me u najljepšu haljinu koja oslikava staklene fasade moje gladi za tobom. I uvijek kad sretnem lice anđela sa srcem zmije, ne može mi ništa uljepšati dan, nego kad prepoznam to lice amebe što želi biti čovjek. Znaš li da me život polako napušta? Znaš li da me ne zanima što će biti sutra, znaš li da zvjezdano nebo donosi više ljubavi i života od svih zemaljskih blagostanja? Ah, znaš li?

Ovaj rad govori mnogo..i svaki komentar je suvišan..:-))))))

osvjetljeni prozor...tako me privlači :) prelijepo

tko bi to sve mogao znati taj bi bio osuđen da znanjem pati:)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr