preskočih sjenu...
Iz srca otkidam neke riječi, uzimam ih u ruke i stavljam neka polako kapaju iz zelenog flomastera ... formira se zgusnuta riječ, niz po niz i listovi knjige se pune u priče, što su počele svoj život izvan ove bijele površine. Sve je to slijepa mreža za snove, čaša vode u pustinji... dok nisam ugledala tvoje lijepe plave oči... kao prazna zvona na katedrali zvale su me da preskočim sjenu i zarotiram se oko tebe. Uspjele su... čudim se samoj sebi, kako zaranjam u te plave oči, drugačije od onih koje sam voljela... Pokrivaš sve moje oblike točno na onim mjestima gdje su prelomljeni pravci kretanja, pratiš me točno tamo gdje sam zastala i puštaš da se spajamo u mirnim nemirima, u čudnim tumačenjima pojava bez snopova svjetla... Privikavaš me na sebe, učim kako ponovni život nije kruta umjetnost, već ono što je bilo duboko zatvoreno, svileno i mekano pa tek sada dobiva svoje prave oblike ...
30.01.2008. u 13:12 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Nije li nekada bilo plavo?
Autor: Neidentifikovana | 30.01.2008. u 13:23 | opcije
uvijek je plavo :)
Autor: shadow-of-soul | 30.01.2008. u 13:26 | opcije
Sa primjesom zelenog?:)
Autor: Neidentifikovana | 30.01.2008. u 13:27 | opcije
oblicu su zajebane forme,sto ih prije otkrijes to se prije priviknes:)
Autor: M_kao_Marino | 30.01.2008. u 13:33 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 15:23 | opcije